MILAN TODOROV: BITI PTICA

 

Milan Todorov

BITI PTICA

Golub mužjak u Dunavskom parku

narogušen našušuren i napet

juri malu skladnu golubicu.

To je zakon prirode

kažem ženi koja sedi

na klupi pored mene.

Ona jede kokice

i pritom joj nekolike

ispadaju iz kartonske kutije.

Golubovi se munjevito okreću.

Mužjak je brži

otima zrno pečenog kukuruza

ispred svoje doskora tako željene

dragane.

Zar se tako, mislim,

ljubav preobražava u glad

sasvim neuverljivu?

Do sada sam ih posmatrao

sa idiličnim uživanjem.

Lipa je mirisala unaokolo

deca su igrala fudbal

na zelenoj travi

i vodoskok u malom jezeru

prštao je uobičajeno veselo.

I sada bih voleo da se nastavi

toplota leta

ta tajna blagosti

bez muških i ženskih carstava

koji ratuju u suštini

ne znajući zašto to čine.

Moral je glupa ljudska izmišljotina,

ptice imaju svoja krila

a ja sam, osećam to sasvim jasno,

slabiji od njihovog sletanja

i uzletanja.

Samo ponekad u

letnje predvečerje

poželim da sam ptica

i to ostarela ptica

a bez imetka straha

od krivice,

samo da sam ptica

sa zrnom mozga

u kome je kompas

koji je vodi od jednog

do drugog pola.

Da sam ptica,

da sam neko

i da nema pravila

i da ne postoji put ukrug.


Коментари

Популарни постови са овог блога

RATKO DANGUBIĆ: JESEN U TREBINJU

VEST: MILAN TODOROV NOVI PREDSEDNIK DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA VOJVODINE

REČENICE KOJE VOLIM (3)