Radio sam više od
dvadeset godina u radiju.
Govorio na njemu
ili u njemu.
Pisao za radio.
Jedne duge noći
slušao sam ga
i spavao istovremeno.
Ne znam kako je to
moguće, ali jeste.
U snu sam čuo glasove ljudi
koje sam poznavao
a koji su odavno mrtvi.
Mislio sam da je to
samo besposleni san.
Sledeće noći isključio sam
ton.
Glasovi nrtvih kolega i
koleginica
nisu se javljali.
Narednih nekoliko noći
isto se desilo.
Ništa.
Nije bilo nijednog starog
kolege i prijatelja.
Odlučio sam da opet
spavam sa uključenim
malim retro radio aparatom.
Da pokušam još jednom
da dozovem stare dobre glasove.
Spavao sam na prekide
kao lovac u žitu.
Izlazio da pišam.
Gledao u prazno nebo.
Radio je svirao.
Nije bilo nijednog prijatelja
da mi se javi.
Нема коментара:
Постави коментар