MILAN TODOROV: CRKVICA U POLJU
Milan Todorov
POLJSKA CRKVICA
Konačno, odlučio sam da putujem
u Banat, u mesto u kome sam se rodio.
Nisam tamo imao više nikog
osim dede solunskog dobrоvoljca
i išao sam da vidim njegovo ime
uklesano na spomeniku
u parku, u centru sela.
Išao sam i da vidim da li još postoji
kuća u kojoj sam se rodio
i živeo do devete godine.
Usput sam, misleći da sam zalutao,
da sam pošao pogrešnim dužim putem
zastao ispred male bele crkvice
koja je staјala kraj puta.
Bila je bela, sveže okrečena,
sa dve ili tri zgasle sveće
u malom udubljenim prozoru.
Bio je sunčan septembarski dan
kada još sve ima smisla.
Mogao bih, pomislih, da se pomirim
sa svojim dosadašnjim životom
sa suvišnim stvarima u njemu,
ali ne mogu.
Zarobljenost ravnice,
nisko nebo,
crne bisrene ogrlice njiva
seku moju samoću
na parčiće
i tako je samo uvećavaju,
do neba,
do praznog.

Коментари
Постави коментар