MILAN TODOROV: PERO GOLUBA ZA KLANJE

 






Milan Todorov

PERO GOLUBA ZA KLANJE

Izgleda da sam izgubio pojam o vremenu.

To je, rekoh sebi utešno, najmanje

što sam mogao da izgubim.

Možda i najsrećniji ishod.

Rano ujutro išao sam autom

u Lidl da kupim hranu za

nekoliko dana.

Usput sam nailazio na golubare.

Vozili su svoje stare crne bicikle

na kojima je iza sedišta

na prtljažniku

bila kartonska kutija sa golubovima.

Tek tada mi sine da je danas nedelja

te da ih nose na pijacu

radi menjanja ili prodaje

golubijeg mesa

za supu.

Jednom sam je jeo.
Meso je bilo plavo.

Ovo jutro je, pak, bilo sivo.

Obilazio sam golubare oprezno

čak sam prilikom jednog

uključio nakratko sirenu

a oni bi mi otpozdravljali veselo.

Golubovi iza njihovih leđa

širili su krila

kao bele jedrilice jedra

dok strujanje u našem mimoilaženju

postoji, kratko,

dovoljno za prhtaj.

Kad bih slučajno ili namerno

oborio jednog od tih

golubara na biciklima

golubovi spremni za klanje

bili bi slobodni.

Približih se jednom isuviše

možda sam ga i zakačio

ali odtutnjao sam dalje

zatim zastao pored puta.

Golubar je veselo veslao pedalama.

Život je ipak, pomislih,

ono što kraj nas prolazi:

pero goluba za klanje.













Коментари

Популарни постови са овог блога

REČENICE KOJE VOLIM (3)

SMENA PREDSEDNIKA

MILAN TODOROV: ODBRANA I SMRT LEPTIRA