MILAN TODOROV: VETRENJAČA
Milan Todorov
Vetrenjača
Mogao bih, kao Tarner,
najbolji slikar pejzaža,
da kažem kako je Sunce
Bog.
Ali dok pešačim preko mosta
i Sunce se ljeska na prljavoj vodi
polumrtve reke,
mislim na refleksiju,
na odsjaj…
Nije li moj život sada
zasnovan na odsjaju
negdanjeg Sunca?
Nije li samoća
bez prijatelja,
koji odoše mahom
na istu,
mračnu i muklu stranu,
poput zgasle vatre
sa mokrim ogrevom
iz bivšeg čestara,
koju je teško,
gotovo nemoguće,
potpaliti iznova?
A kada to,
u večernjem času,
ipak pođe za rukom,
nije li dovoljno
da se, nagnut nad tastaturom
i bokalom vina,
osetiš kao lovac
na donkihotovsku
vetrenjaču?

Коментари
Постави коментар