недеља, 30. април 2017.

MILAN TODOROV: SVETLO




poljoinfo.com
Profesori se ne priključuju studentskim demonstracijama, jer ne žele da daju loš primer učenicima.

Srbija se reklamira na BBC-iju kao mesto na kome treba biti. Ili, što bi rekao Šekspir, ne biti.

Izvini, lave! Predsednik je car svih životinja.

Posle ovog spreman sam da obavljam i odgovornije poslove, reče Sizif.

Zašto penzionerima stalno pričaju o povišenje penzije? Zato što ti ljudi ne pamte ni šta su juče jeli.

Posle jebanja nema kajanja, reče pop oblačeći mantiju.

Mnogi školovani mladi ljudi ne žele da idu iz Srbije. Oni misle da neko stručan ipak mora da ostane i ugasi svetlo.

субота, 29. април 2017.

ANTOLOGIJA SRPSKE SATIRE

Антологија српске сатире објављена у САД
28.04.2017 • 10:00
10:02
Извор: Tanjug
    
БЕОГРАД: Антологија „Српска сатира и афоризми“ (Serbian Satire and Aphorisms), коју је приредио професор књижевности Бранко Микашиновић из Вашингтона, објављена је у Сједињеним Америчким Државама у издању „New Avenue Books“.
 knjiga iustracija /tanjug
Фото: Tanjug
Књига садржи радове 36 аутора и обухвата временски период од Бранислава Нушића (1864-1938), до најмлађе заступљене сатиричарке Драгане Пашић (1979).

На 563 стране налазе се драме, приче, песме и афоризми српских писаца - Бранислава Нушића, Радоја Домановића, Петра Кочића, Владислава Петковића Диса, Иве Андрића, Владана Деснице, Ериха Коша, Бранка Ћопића, Душана Радовића, Васе Поповића, Александра Поповића, Владимира Булатовића Виба, Боре Ћосића, Бране Црнчевића, Зорана Ранкића, Радомира Путниковића, Свлободана Милетића, Матије Бећковића.

Јазавац и Страдија премијерно на енглеском
Захваљујући антологији „Српска сатира и афоризми“, први пут су на енглески језик преведени и представљени прича „Страдија“ Радоја Домановића и драма „Јазавац пред судом“ Петра Кочића, а, такође, и радови низа савремених сатиричара, саопштило је Удружење књижевника Србије.


Пред читаоцима су и дела Драгутина Минића Карла, Витомира Теофиловића, Милована Витезовића, Ратка Дангубића, Душана Ковачевића, Душка М. Петровића, Бранислава Вељковића, Мирјане Ђапо, Милана Тодорова, Миљурка Вукадиновића, Александра Баљка, Дејана Стојановића, Биљане Китић Качар, Весне Денчић, Слободана Симића, Александра Чотрића, Слађане Косић и Драгане Пашић.

За све ауторе, који су сврстани по годинама рођења, наведени су основни биографски подаци.

Предговор за ову антологију написао је приређивач Бранко Микашиновић, а аутор поговора је Дејан Стојановић.
Оба текста на концизан и информативан начин упознају читаоце на енглеском говорном подручју с историјатом српске сатире и њеним дометима у садашњем времену.    

Бранко Микашиновић, аутор антологије „Савремена српска сатира и афоризми“, написао је и приредио више значајних дела на енглеском језику, међу којима су „Увод у југословенску књижевност“, „Савремена југословенска сатира“, „Југословенска фантастична проза“, „Српска фантастична проза“, „Изабране српске драме“, „Југославија: криза и распад“.


среда, 26. април 2017.

MILAN TODOROV: GLAS RAZUMA

forumi.siol.net
Moj komšija se raduje ulasku Srbije u Evropsku uniju.To mu je jedinstvena prilika da vidi inostranstvo.

Kako znate da su na žrtvi tragovi stranih obaveštajnih službii?  Znamo, jer naša  ne ostavlja tragove.

Mi nikog ne diramo, ali Srbiju kao lepu zemlju svi pipkaju.

Bog nas je pogledao. Ali,  od gledanja nema vajde.

Velika je potražnja za mestima u Aleji velikana. Traži se karta više.

Kad godina izda, sve poskupi samo ona ženska stvar bude na akciji.

Prilikom prebrojavanja glasova na izborima, glas razuma je nevažeći.

O čemu pričamo, upita kalif Šeherezadu hiljadu i druge noći. 

недеља, 23. април 2017.

MILAN TODOROV: ŠTA JE ŽIVOT



Poljoinfo.com
Danas je Svetski dan knjige. Slava joj.

Novine ne izveštavaju o demonstracijama, da građani koji u njima učestvuju ne bi postali žrtve tabloida.

Protiv vlasti protestuju mladi ljudi koji još ne znaju šta je život. A ako tako nastave neće ni znati.

Tito je bio prvi koji je imao dualno obrazovanje. Bio je maršal – bravar.

Narod se ne izjašnava za koga je glasao dok ne čuje kako je glasao.

Živimo onako kako ni najvećem neprijatelju ne bismo poželeli. Naročito što je to sad naš najveći prijatelj.

NINUS NESTOROVIĆ: U MRAKU



opušteno.rs
Došlo je do smene generacija. Nove žrtve su zamenile stare.


Naš stari režim je dobro očuvan. Izgleda kao nov!


Mrak je jako velik. Samo je vođa veći od njega!


Džaba našim političarima što su školovanje i lečenje u Srbiji besplatni. Diplome su kupili, a bolest im je neizlečiva!


Naši političari su čas sa jedne strane zakona, čas sa druge. To je zato što se zemlja okreće!


Nekad je bilo mnogo više laži i prevara u Srbiji, a sad sve stanu u samo tri tv dnevnika...


Istorija je čudna nauka. Predaju je profesori, a pišu najlošiji đaci!





RATKO DANGUBIĆ: KRIZA




Nas je zahvatila posebna vrsta migrantske krize. Mnogi od nas su  utekli u sebe.

forum-srbija.com
Na izborima je mogao da pobedi i opozicioni kandidat, ali mu se jednostavno nije dalo.

Zločin je bio savršen, sve dok se zločinac svega sećao.

Niko nema prava da prekraja izbornu volju građana, bez obzira što oni nisu imali volje da izađu na izbore.

Vlast ne samo da ne beži od demonstracija, nego je i svoje ljude ubacila među demonstrante.

Koja su naša nacionalna jela najbolje se može videti u narodnim kuhijama.



субота, 22. април 2017.

MARTIN DEAN: Serbian Satire and Aphorisms, edited by Branko Mikasinovich *


“Freedom is a room with a thousand doors, and each of these doors leads away from freedom,” Zoran Rankić

In a further demonstration of the “uses of adversity,” Branko Mikasinovich has assiduously collected a new anthology of Serbian satire and aphorisms, which captures the literary spirit of resistance distilled into bitingly humorous stories and pithy aphorisms. Reaching back beyond Communism into the early twentieth century, this astute compilation includes political allegories, such as Radoje Domanović’s, Stradija (“Land of Tribulation”) (1902), which confirms the timelessness of political corruption and attempts to manipulate the masses.
            Branislav Nušić’s farce, Mrs Minister(1929), is an uproariously funny social satire on a politician’s graspingly ambitious wife, who in turn is undone by a satirical riposte that unmasks her unrelenting appetite for manipulation. Adorning the cover, mischievously, is the star attraction, “A Badger in Court,” by Petar Kočić, which relates the verbal sparring between a simple peasant and an Austro-Hungarian judge over property rights and the authority to punish a thief, a voracious badger, using the appropriate laws in court.
Vasa Popović’s short essay, “The Fenced Sea,” exploits delicate description, juxtaposed with his own reflective frustration at being unable to complete a pleasant stroll. In doing so, he makes an obvious environmental point, which ultimately resulted in actual changes regarding access to the beach.
In the 1990s, stories depicting the breakup of Yugoslavia use biting irony, similar to Britain’s “Great War poets,” to register their dismay. In Milan Todorov’s “The Incident,” an exchange of corpses during a lull in the fighting breaks down, because neither side wants to take responsibility for an unidentified surplus body, which might imply that their side’s losses had been greater.This period also saw a blossoming of the aphoristic form in Serbia, which has persisted to the present-day, boosted by the thirst for brief reflective comments in the digital age. The volume includes also short collections of aphorisms by five women writers, who have continued the Serbian penchant for satire, while giving it a new twist. For example, Vesna Denčić, expresses her deep-felt concern for others:    

“I have to continue to write aphorisms
so that the new administration doesn’t feel neglected and undermined.”
        

 *  U Sjedinjenim Američkim Državama ovih dana je na engleskom jeziku objavljena antologija pod naslovom "Srpska satira i aforizmi" (Serbian satire and aphorisms), koju je priredio Branko Mikašinović iz Vašingtona.
Knjiga sadrži radove 36 autora i obuhvata vremenski period od Branislava Nušića (1864-1938), do najmlađe zastupljene satiričarke Dragane Pašić (1979).
Na 563 strane nalaze se drame, priče, pesme i aforizmi srpskih satiričara. Predgovor za ovu antologiju napisao je priređivač Branko Mikašinović, a autor pogovora je Dejan Stojanović.
Oba teksta na koncizan i informativan način upoznaju čitaoce na engleskom govornom području s istorijatom srpske satire i njenim dometima u sadašnjem vremenu.
Zahvaljujući antologiji "Srpska satira i aforizmi" po prvi put su na engleski jezik prevedeni i predstavljeni priča "Stradija" Radoja Domanovića i drama "Jazavac pred sudom" Petra Kočića, kao i radovi niza savremenih satiričara.

Ova knjiga može da se naruči posredstvom popularnog sajta za kupovinu amazon.com

четвртак, 20. април 2017.

MILAN TODOROV: GLAVA U PESKU



webzabava.com
Za samo dva dana policija je od vozača naplatila toliko kazni, koliko se u džep policajaca slije za dve godine.

Amerikanci imaju „Majku svih bombi“, a Rusi „Tatu svih bombi“. Zato vi, deco, nemate roditelje.

Mi ne pristajemo da vezujemo konja gde nam gazda kaže, nego gde kaže konj.

Car je go, ali je modna revija na najvišem nivou.

Sve što možeš da uradiš danas, ne ostavljaj za sutra. Sutra ćeš  verovatno dobiti otkaz.

Zadovoljstvo je u malim stvarima. Pod uslovom da vam se se žena složi s tim.

Nekad smo udarali glavom o zidove a sad smo se opametlli. Zabijamo glavu u pesak.


петак, 14. април 2017.

ZORAN T. POPOVIĆ: KISEONIK



izvor: webzabava.com
Ako treba radićemo džabe, ali ne pristajemo da budemo jeftina radna snaga.



Naši političari ne mogu da budu normalni, jer onda narod ne bi imao s kim da se poistoveti.



Nekad smo udavali ćerke, a sad i sin može da vam bude dobra prilika.



Svi dišemo kao jedan. Štedimo kiseonik.



Narod je asocijalan. Nikako da se integriše u društvo.




среда, 12. април 2017.

MILAN TODOROV: TRENERKE



izvor: forum. krstarica
Ne zanima nas da li je III svetski rat počeo. Javite kad se završi, pa da se svrstavamo.

Kad će akcija „Imaš kuću, vrati crkvu“?

Nismo sami u Svemiru. Neko nas prisluškuje.

Tito se žalio da se sudije drže zakona kao pijan plota. E pa, sad su sudije mnogo trezvenije.

Mir se gradi polako i strpljivo. Metak po metak.

Demonstracije protiču bez vidljivog prisustva policije. Za takve prilike oblače se trenerke.

Ne zna se ko je organizator protesta. To je sigurno neko ko je od ranije poznat policiji.

Kad narod ima prljave misli, obično ga operu ručno.


MILAN TODOROV: REČENICE KOJE VOLIM (53)

izvor: agroklub.com


" Najlepše je vino od sledeće berbe."
(stara cincarska poslovica)

уторак, 11. април 2017.

ZORAN T. POPOVIĆ: KO SAM JA



izvor: e-cigserbia.com
Mi smo se oslobodili Turaka posle petsto godina, kad smo videli da postoji opasnost da se oni na ovim prostorima odomaće.


Ja sam reprezentativni uzorak glasačkog tela. Glasaću za onog koji najviše ponudi.


Ko sam ja da mislim? I oni koji su za to plaćeni to više ne rade.


Napad zdravog razuma dođe i prođe. Ja sam i dalje stabilna ličnost.


Mi smo lud narod i to nam pomaže da u tome istrajemo.


Izgubio sam identitet. Ni meni više ne uspeva da budem ja.


Kad narodi nemaju šta da jedu, u političkim kuhinjama se podgreva nacionalizam.

недеља, 9. април 2017.

MILAN TODOROV: KIFLA

 Događalo mi se da letnje i zimske školske raspuste, provodim kod ujaka i ujne. U jednom malom gradu pored Tise.
          Ujna mi se, moram odmah da kažem, više dopadala od ujaka. Spavao sam u njenom krevetu. Vodila me je svuda sa sobom. Bila mi je kao mama.
          Jedna davna uspomena na nju danas skoro da prekriva celo moje rano dečaštvo.
...
Gustav Klimt

           Bilo je oko tri sata posle ponoći kada je ujak, malo teturajući se, raskopčanog zimskog kaputa sa krznenm okovratnikom, izašao iz te periferijske kuće. Na ulici nije bilo rasvete i ujna je na kratko upalila farove velikog crnog automobila  da bi mu signalizrala gde se nalazi.
            Ostavila ga je pred nepoznatom poleglom kućom  malo pred ponoć i čekala u mračnom old tajmeru sa ugašenim svetlima tri sata. Povremeno bi menjala poziciju na kojoj se nalazila, ali se nije udaljavala previše. Akumulator u kolima je bio jak i mogao je da pokreće ogromnu rusku Čajku i po najvećem mrazu i to bez dužeg zagrevanja. Naravno, potrošnja nafte se merila buradima. Ali ujak je voleo sve što je rusko. Ne zbog ideologije. Više zbog veličine. Voleo je velike automobile, jake okovane cipele, debele kožne rukavice, duboke krznene šubare...Od svega je najviše voleo ogromne, ne debele, ali krupnokosne, dlakave, jedre, jake žene.
          „Stižem na vreme“ rekao je ujna Ziti koja ga je čekala u kolima. „Tačno kako smo se dogovorili“.
           „Mislila sam da će ovaj put to trajati kraće“ odgovorila mu je ona paleći Čajku.
           „Sa vama ženama se nikad ne zna koliko će nešto trajati. Uvek se dogodi nešto što čovek ne može unapred da predvidi.“
          „Zar nisi sve sa njom dogovorio pre dolaska?“ pitala je ujna sklanjajući  njegovu dlakavu ruku sa svojih slabašnih ugnutih ramena, jer joj je ripida, kako je zvala ujakovu pretešku ruku, smetala prilikom skretanja sa bočnog na glavni asfaltirani put.
          „Nisam očekivao da ću u kući zateći njenog muža.“
          „Ne želim nikakve detalje“ , presekla je ujna Zita.
          „Morali smo da čekamo da se taj lik propisno napije i ode na spavanje.“
          „To sam i mislila.“
          Ujak je podigao crnu astragansku kragnu svog kaputa i dublje se zavalio u sedište. Bio je lep. Bio je lep kao antčki bog. Svi u familji su govorili da je lep.
Štaviše, svima je bio lepši od ujne. Osim meni, naravno.
          „Izgleda će biti rata. Sve mi miriše na rat“, rekao je tek da nešto kaže.
          „Trebalo bi da naučiš da voziš“ , dobacila je ujna.
           Ujak je dobro razumeo njenu poruku. Uostalom, svi smo znali da ujna neće duže od šest meseci. Lekar je glasno i jasno, pred svima, brišući ruke o peškir uz komodu sa ogledalom još letos kazao da se polako pripemamo za ono najgore.
         Ujaka bi pomisao na to uvek razbesnela. Hteo je da udari čelom o komandnu tablu, da smrska pesnicu o šofer šajbnu, da nogom razvali pod i ostavi stopala na putu...Lepo se videlo da je baš to hteo, ali se u poslednjem momentu zaustavio, prevukao dugim jakim prstom preko tamno braon kože i jetko rekao:
         „Čudno, još juče nije bilo ni zrnca prašine ovde.“
         „O, pa svi smo mi samo prašina u svemiru“ rekla je ujna. " Shvatićeš to pre ili kasnije."
          Ali, ujak je i pored toga bio uznemiren.
          Ujna je imala sposobnost da čita ujakove misli.
          Ujak je to dobro znao i zato reče:
          „Bila je to obična blajfana plavuša. Ništa vredno pažnje.“
          „Siguran si?“ pitala je ujna.
          Na licu joj se javio izraz iščekivanja.
          „Jednom ćeš naleteti na neku koja će ti se zaista dopasti. Ali, nisam sigurna da će ti odgovarati. To je ono što me brine.“
          „Ti znaš da se meni ne dopada nijedna žena osim tebe.“
          „ To nije pametno!" rekla je ujna. "Ja upravo želim da ti se jednog dana neka lepa i dobra žena dopadne zaista!“
         „ Nikad!", zavapio je plačnim glasom ujak. „Niko nema dušu kao ti.“
          „Kakvu ja to imam dušu?“
          „Kao ruska stepa",odgovorio je ujak poneseno. „Rusku, široku i veliku dušu“ ponovio je i pomilovao ujnu po mršavoj alabaster staklastoj nadlanici.
          „A kakve duše imaju te...te tvoje?“ pitala je ujna ne želeći da ujakove ljubavnice nazove pravim imenom.
          „Ne znam, Zi. Ne virim im u duše.“
          „Recimo, ova poslednja. Plavušica koja je, kako si priznao, najpre morala da opije muža?“
          „Ta je samo ležala na kauču i nije se pomerila dok sve nje bilo gotovo. Možeš li to da zamisliš?“
           „Rekla sam ti da nemam nameru da bilo šta zamišljam.“
           „Dodaj mi cigaru.“
           „Mislim da sam sve popušila dok sam te čekala. Stvarno si se dugo zadržao.“
          „Možda.“
           Ujna Zita je iskopala poslednju cigaru iz neke fijoke u mračnoj Čajki , ovlažila je ustima, upalila i pružila mu.
          „Iz tvoje ruke i otrov je dobar“ rekao je ujak pre nego što je dobro povukao. Cigara mu je dogorevala među prstima dok je tonuo u san.
           Ja sam se tada promeškoljio, iako sam dotle vešto prigušivao dah.
           Ujna se iznenađeno okrenula prema meni:
           "A zašto ti ne spavaš, dušo?“
          „ Svi kažu da ćeš da umreš i...“
          „I?“ podigla je ujna guste crne obrve.
           „ Zato sam sanjao kifle.“
          „Kakve kifle?“
          „One što se služe na daćama kad umre neko lep i mlad!"
          „ Mirno spavaj, dušo“ prošaptala je ujna i pokrila me do grla toplim suknenim ćebetom.  "Tvoja ujna nikada neće umreti i, prema tome, nikakve daće neće biti.“
         Posle nekoliko minuta je naglo zaustavila auto ispred jedne osvetljene bude.
         Ujak je jecao u snu, ali se nije probudio.
         Protrljao sam rukom muzgavo bočno staklo. Napolju je blještala neonska reklama pekare „ Martinaj“. Osmotrio sam kako ujnina slaba silueta uklizava u zadimljeni uzani prostor pekare iz koga je dopirala bučna i vesela muzika, da bi se uskoro opet pojavila na njenim vratima sa belom papirnom vrećicom u ruci.
Otvarajući Čajku nagnula se ka zadnjem sedištu.
         „Vidi šta imam za tebe!“
Kifla je bila topla.

(priča je objavljena u današnjoj beogradskoj POLITICI)

петак, 7. април 2017.

NINUS NESTOROVIĆ: ELVIS PRISLI



izvor: svetgitara.com
Prošlost u Srbiji uvek ide ispred svog vremena.

Studenti upravo polažu ispit iz demokratije. Samo od vodje zavisi koliko će ih pasti!


Vlast uvek podeli istinu sa narodom. Svaki put mu da pola.


Mere naše vlade su danas popularne kao nekada Elvis Prisli. Svi vrište odmah čim ih čuju!


Ne samo da novinari u Srbiji žive psećim životom, nego su nam i novine prolajale: av, av, av...


Neće svi Srbi završiti ispod jedne šljive. Neki će i ispod palme na obali mora!



среда, 5. април 2017.

DUŠAN PUAČA: BRAĆA



izvor: mycyti.rs
Noćas smo se jedan komarac i ja orodili. Postali smo braća po krvi.

Vremenske zone su čudo. Srbija ide ispred Amerike. Znamo šest sati ranije šta će se tamo dogoditi.

Smak sveta je toliko učestao da ni proroci više ne stignu da ga najave.

Stavio san nov učkur na gaćama. Sada ih skidam samo kad ja hoću.

Konkurisao sam za pare kod Fonda za mlade talente. Nisam ja kriv što sam rođen 29. februara.

понедељак, 3. април 2017.

MILAN TODOROV: NISMO SAMI




izvor: webzabava.com
Lepo vreme izmamilo je veliki broj šetača na birališta.

Kao član partije moram da se radujem svakom njenom uspehu.

Posao još nije završen, reče Sizif. Mora ovde još mnogo da se radi!

Neće biti teško privatizovati srpske banje. One su za naše mangupe prava zgoda.

Nismo sami u ostvarenju svog sna. Pri ruci nam je uvek sanovnik.

Najzad sam shvatio šta je dualno obrazovanje. Mislim da je to ono kad znaš da sabereš dva i dva.

Esmeralda je Frederiku zabila nož u srce, ali srećom sve je prošlo sa lakšim telesnim povredama.









субота, 1. април 2017.

MILAN TODOROV: SMOTRA

izvor: espreso.rs
I mi učestvujemo u trci u naoružavanju. Kao topovsko meso.

Balkansko bure baruta može da zapali svako. Potrebno je samo da ima kratak fitilj.

Šta nam vredi plivajući kurs dinara kad pola nacije ne zna da pliva?

Da bi neko upravljao državom nije potrebno predznanje. Državu može da upropasti i bez toga.

Nekad je Srbija bila samo do Tokija, a danas ne zna gde su joj sve granice.

Kod nas se mnogo toga promenilo, da bi sve ostalo isto kao pre.