четвртак, 2. јануар 2020.

RATKO DANGUBIĆ: SLUŠALICE




pinterest.com
U bogatim državama ovoga nema, a od kad je ova država bogata? Pomislio je da bi o ovome mogao s nekim da govori, ali koga on zanima. Sve mu je, naravno, dobro poznato, a ništa nije poznato. Jednostavno, on je od onih koji osećaju odgovrnost prema prošlosti i sadašnjosti, s darom da od svega naprave sumnju. Budući da iste reči sluša sedmi put, i zna napamet šta je sledeće, on sumnja da mu je sumnja ovo i pdmetnula. Smeška se slušajući ono što dolazi iz slušalica obrisanih alkolom, pokušava da se snađe. Poseduje aparat za pojačanje sluha, kakvih ima na hiljade, ali njegov je poseban, polovan, kupljen na buvljaku, pre mesec dana.
Taj polovni aparat ima iznenađujuće svojstvo. Naime, kada je tišina, i stavi ga kako valja, od nekud dopiru glasovi koje je slušao raniji vlasnik. Nema sumnje da se radilo o obrazovan čoveku, licu sklonom komunizmu, Titu i protuvama koje su se tuda, oko njega motale. Imo je šta da čuje, kao da mu je ostareli aparat iskazivao bezrezervnu ljubav, punio mu je uši svim i svačim.I gde baš njega, kakve li ironije, ovakva sprava da zapadne, njega koji je i na fakultetu predavao o svemu što govori protiv Marksa. Za mesec dana naslušao se pripovesti o ljudima, događajima u poslednjih pola veka. Najviše su ga iritirale vesti kako je onaj onoga uhapsio, potkazao, kako je samopupravljanje spas za ljudski rod. A onda je ovo postalo svakodnevna lektira, opsesija, briga. Zanimljivo, dok sluša šta drugo, kakvu ozbiljnu muziku, kada nema tišine, nema ni 
glasa koji govori ono što je raniji vlasnik čuo, čime je punio glavu i snove.
Nije otkrio u čemu je tajna aparata, niti ima ikakve detalje o tome. Sve je ovo, priznaje, shvatio olako, kao što je shvatao stvari i svih sedamdeset godina života, a uvek je plivao uz struju. Povlači se u sobu, u tišinu, i ostaje satima zatvoren. Sedne za starinski pisaći sto, sluša i beleži monologe, isprekidane rečenice, krike, psovke.   Naime, on je od pre godinu dana penzioner, penzija mu je mala, nagluv, ima i nagluvog kera, sam je, i ima skriven utisak da mu je ker podvalio: zalajao je da uzme baš taj aparat. On ne bi da sluša šta je pokojnik slušao. Pomišlja da ode na buvljak, da mu aparat prodavac zameni za normalni, a koleba se, navikao se na tuđe reči i sumnje.

Нема коментара:

Постави коментар