четвртак, 31. октобар 2019.

MILAN TODOROV: ZVONO NA VRATIMA





pinterest
Bio neki ajvar pa se pokvario samo malo odozgo. Bio tako i neki pekmez od kajsija pa se i on pokvario odozgo. Šta sam hteo da kažem?

Naše će sjene hodati po Beču....do kraja građevinske sezone.

Prosečan srpski seljak ima 60 godina, vozi traktor star 40 godina i veruje da je to zato što je pod Turcima bio 500 godina.

Mi ćemo u EU ulaziti na poseban način. Malo ćemo ulaziti u nju a malo izlaziti.

Slažem se sa Krležom da su Srbi i Hrvati jedan isti drek koji je volovska kočija presekla na pola. Ali, čija je bila kočija?

Zvono na vratima.
-Otvorite molim vas...
-Neću!
-Zašto? Mi smo samo Jehovini svedoci.
-Znam ja iz koje ste partije...

Pred Zadušnice najviše je ostavljenih pasa u blizini groblja. Gde će tim ljudima duša?

Od čega da žive proizvođači vina kad u vreme slava jedna buteljka (obeležena) prođe pet-šest domaćina kao poklon?

Sve srećne porodice liče na porodice u reklamama, samo nesrećne porodice liče na one koji gledaju te gluposti.

-Čovek bi trebalo da ima bar minimum dostojanstva.
-Ispod kog minimuma ti ne bi išao?
-Šta ja znam. Dvesto, tristo evra.

Srbin kad prođe 9 krugova pakla traži da trči i pobednički.

O ukusima ne treba raspravljati. Svi treba da imaju isti ukus.

Dok šetam ulicama psi iz bogatih kuća svom žestinom laju na mene. Razmišljam, da li te iskrene pseće duše znaju čime im se bave gospodari.

Utisak iz večernjih šetnji: I najbednija kuća u kojoj ima svetla u prozorima, lepša je od luksuznih kućerina sa natpisom NA PRODAJU.

Raj je za umereno kontinentalne osobe dok je pakao više za nas zimogrožljive.

Šta radi more zimi i da li sanja nas?

Prošle sezone hteo da se vakcinišem protiv gripa i otišao u ambulantu. A ne može to tek tako, kaže sestra na šalteru, morate doći sutra da vas vidi vaša doktorka. I onda se nisam vakcinisao jer moja žena ne bi volela da se viđam sa nepoznatim ženskim osobama.

Ko ćuti danas nema prava da se sutra brani ćutanjem.

Ne razumem to kad lovci uzgajaju fazanske piliće pa ih kad odrastu puštaju u prirodu da bi ih ubijali. Taj nagon za ubijanjem se ne može maskirati nikakvim dobročinstvom.

Ako izgori Stara planina napravićemo još stariju.

Ako vam je dobro, onda ništa.
A ako vam nije dobro, opet ništa.

Pošto smo narod najstariji nije ni čudo što nas tretiraju kao izlapele.

Partijske slave! To je kao kad se džeparoš u autobusu koji prolazi pored crkve prekrsti pre nego što ti zavuče ruku u džep.

-Jesi usisao prašinu sa podova kao što si mi sinoć obećao?
-Čist je naš stan kakvi su ostali.

Kriza srednjih godina, šta je to u poređenju sa krizom svih naših godina?

Nije istina da pare kvare. Ja čim dobijem neke pare postajem bolji.

Svrbi me i levi i desni dlan. Znači, samo onaj koji daje - dobija.

Hteo sam polisu životnog osiguranja i agent mi odmah obelodanio da je, ako je imam, bolje da poginem nego da umrem. Kako živeti s tim osećanjem?

Da li ste nekad probali da varite sa maskom za varenje? E, tako se ja osećam dok gledam svet ovo oko mene.

Što sam stariji sve više uviđam da život nije ispunio moja očekivanja. Izgleda da je imao nerealne ambicije sa mnom.

Pravi je božji dar  u ovim toplim oktobarskim noćima spavati kraj otvorenih prozora. U pola pet, kroz mrak  prolazi mali pekarski kamionet. Govori: svet se još jednom rađa.

Ne dozvoljavam nikome da se meša u moj život kad se već ja ne mešam.

Na sve strane se obnavljaju putevi, ali koliko vidim svi vode tamo gde su vodili i oni stari a to me ne čini preterano srećnim.

Ako je život jedan onda je 1 najveći broj.

Sve te slike na kojima su nezaboravni trenuci a koje čuvate u telefonu upašće jednom u wc šolju.

Šezdeset odsto građana smatra da živi isto kao pre tri godine kada su živeli mnogo lošije nego danas.

Svi koji misle da će se naspavati kad umru grdno se varaju. Kakve su prilike, okretaće se u grobu kao propeler.

Kako je svet mali! Može da stane u kutiju šibica i onda ti pogodi ispod koje kutije se krije kuglica.

U dilemi sam da li da zaveštam svoje organe. Što da neko na meni uči kako se ne živi?

Kratka kosa je prava stvar. Kad imaš loše snove, ujutro ti se ništa ne vidi.

Kako nam je, mi bismo se mogli upisivati u knjigu žalosti svaki dan.

Ode još jedan dan života koji se nikad neće vratiti. A što bi se vraćao pa da nas sve izgazi dok manevriše u rikverc?

Život je suviše kratak. Taman shvatiš ko je ko a ono  u sledećem nastavku ni ti nisi ti.

Budućnost nam je neizvesna, jer kakva će biti naša prošlost još niko ne zna.

Ja sam se u životu zajebao ne jednom,nego više puta. Ali iz svakog zajeba sam izvukao pouku da ću se sto posto zajebati opet.

Glup si ako veruješ da su plavuše glupe.

Svet bi bio mnogo lepše mesto za život da svet nije odvratan.










Нема коментара:

Постави коментар