петак, 5. фебруар 2021.

RATKO DANGUBIĆ: ŽELJE

 



Isprva samo buljim u ekran laptopa, u boju sivog neba, a onda slede, nadiru slova. Ali ja jesam pisao, kao da sam osećao obavezu prema nekome i nečemu. >Čudna priča. Bože me sačuvaj, krstim se. Nesvakidašnja priča. < A priča je tuđa, a moja, i nisam joj pridavao važnost. Nisam video ni da krije bilo kakvu tajnu, poruku i lepotu. > A priča može da bude, rekao je sagovornik, prorok i prevarant, metafora i beznađe. < Treba razumeti privlačnost prastarih priča. Sagovornik tada nije pokazivao da je nezadovoljan mojim načinom slušanja. Nisam skidao pogled sa TV ekrana gde su valjali emisiju o lovu i ribolovu, koja je njemu povod da priča.

Imala je majka majku, koja je neprestano prizivala duhove, koja je prenosila kako je u močvarama u ravnici bilo svakakvih čudesa, pa i onih zlatnih ribica, preživelih u vodi i talogu velikog mora koje se odavde na vreme tajno povuklo. Onda je sagovornik pričao o svojedobno odbeglom osuđeniku koji se krio po ritovima, ni žandari nisu mogli da ga ulove. > I meni su bakine bajke bile, rekao je sagovornik, baš što je trebalo. < Pričala mu je i majka bajke pred spavanje, bili su jedno drugom dovoljni. I pričala je o osuđeniku Aleksi koji je strasni pecaroš, i način na koji je držao štap, kao da je dragocenost, govorio je da mora da upeca što naumi. I suđenog jutra progonjeni je upecao zlatnu ribicu, koja ispunjava tri želje. I majkina majka je rekla da od tada Aleksu niko nije video u močvari, ni na mestu gde peca, jer je zlatna ribica ispunila jednu želju, i ovo je njemu bili dosta, preko glave.

Ima detalja koji svedoče o nestanku osuđenika Alekse, ali ne mogu se povezati. Ova priča sklopila se sama oko sebe, ostala je nepomična kao puž u kućici. > A sagovornik je bio hodočasnik na mnogim mestima gde su govorili da se javljaju čuda.< I on je rekao da nije dobro nemati želje. Sećajući se da sam gledao TV i emisiju o ribolovi i lovu, mislio sam gde sam grešio. Da nije poruka da ja potražim zlatnu ribicu u močvari, da meni ispuni preostale dve želje.> Bezlična ideja, čitao mi je sagovornik misli, potpuna neupadljivost u moru želja, nema varijacije ni u načinu razmišljanja.< S tačke gledišta sagovornika, ova priča je poticala ni od kuda.


Нема коментара:

Постави коментар