субота, 26. октобар 2013.

RATKO DANGUBIĆ: BUBREG U LOJU

Ja sam za elektronsko čitanje novina. Tako bar manje prljam ruke.

Neću da ranim i dve sreće grabim. Posle sve moram da delim sa policijom.

Jesmo i ovu vladu skupili s koca I konopca, ali ne treba zaboraviti da se i toga materijala mogu napraviti i vešala.

Jedan minister bi da pravi kanale, drugi mostove, treći puteve. Sreća da to nisu kordinirane akcije.

Znaju i oni da snaga na usta ulazi, zato možete i da im popušite.

Pogrešno je pitanje treba li Srbija da bude kraljevina,  pravo je-treba li da bude Srbija.

Svetlo je postavljeno na početku tunela. Ne smemo da znamo u kakav mrak ulazimo.

U ovoj zemlji nema nevolje koja se nije dogodila. I da se sada dogodi nešto lepo bilo bi ružno.

U kapitalizmu je najveći strah da se čovek ne razboli, jer lečenje košta bogatstvo. Sva sreća da kod nas život ništa ne vredi.

Turske serije treba da se prikazuju pet stotina godina. Tek da osetimo koliko smo bili u ropstvu.

Zakon kaže da zločion nikada ne zastareva, ali i ne živi se hiljadu godina.

Nemci sve češće nalaze zločince iz rata. Imajući u vidu među njima broj devedesetodišnjaka, mor se kazati da je to fantastičan procenat i vreme je da se i Hitler pojavi.

Istraga je krenula u pogrešnom pravcu. Samo tako se mogao i otkrirti zločinac.

Ne smeta mi što sam prodao bubreg. Kod novog vlasnika osećaće se  kao bubreg u loju.

Нема коментара:

Постави коментар