недеља, 21. јануар 2018.

MILAN TODOROV: VIDETI MORE





ask.fm
Car je go, ali je modna revija na najvišem nivou.

Ove godine neće glasati svi pokojni, nego samo oni koji se okreću u grobu.

Napišem neki ogavni aforizam i ne objavim ga, jer ne bih mogao mirno da spavam. Onda u pola noći ustanem i pustim ga. Posle tog spavam do podne.

Upao mi mobilni u wc šolju. Da me neko cimnuo sekund ranije izvukao bi me iz govana.

Kad sam kupovao rasno kuče, pita me uzgajivač:
-Hoćete da vam izdam i njegov pedigre?
-Šta će mu? Imam i ja fakultetsku diplomu.

Pristojan svet u ovo doba noći već prislanja uvo na zid komšijine spavaće sobe.

-Dobro veče, molim vas isprave... Da li ste pili nešto?
-Šta nudite?

Ima na pijaci neki tip koji sedi na betonu s kutijom ispred sebe na kojoj piše UBACITE DINAR ZA KILO LEBA. Neki put mu ubacim i za pola litre.

Propustio sam životnu šansu. Namerno. Bilo mi žao da i nju upropastim.

Originalni švajcarski sirevi su sada dostupni i prosečnom građaninu. Rupa u takvom siru staje manje od eura.

-Izvinite, hteo bih da zamenim ove prezervative. Nisu moj broj.
-Nažalost, taj Durex su prestali da proizvode još 2000 godine.

-Pazi, ćeri, da ti neko ne sipa drogu u sok kad si drogirana.

Kišobran će vam trebati još sutra. Posle toga, na ulicu možete i samo sa pancirom.

-Jesi video onog važnog čiku na televiziji? E, nemoj nikad da budeš važan.

Znam da je svaki čovek ostrvo, ali ovi se baš ostrvili na raju.

Kralj mesa, kralj ulja, kralj šećera, kralj bakra... Nešto mnogo kraljeva za republiku Srbiju.

Dođi da se podmladimo zajedno.

-Ako ovako nastaviš ti ćeš brzo izgubiti 100 kilograma.
-Ali ja imam samo šezdeset.
-A ja sto.

Više ne pričam ni sam sa sobom. Bojim se, izlajaću nešto.

Kad sam bio mlad voleo sam jednu s nogu.

-Mi se volimo.
-Recite mi kad ste uočili prve simptome.

Kod nas se ne kaže: "Ja se okupao", nego: "Ja se oprao."

Danas su mi sve ovce na broju. A magarac je na čelu.

Mi se ničeg ne stidimo, sram da nas bude!

-Mi čestitamo Srbiji na uspesima koje postiže.
-Hvala.
-Nema na čemu.

Oni koji su nas držali stotinama godina u ropstvu i dan danas iskazuju poštovanje našem mentalitetu.

Svakom sat otkucava, a ja budala još programirao i alarm.

Ne idu mi tačno sat za utrošak gasa i struje. Oba idu napred bar deset godina.

Žene koje nose bunde od prirodnog krzna deluju mi ubistveno.

Slovenci tvrde da je Bitka na Neretvi njihov film. Drino...jebem ti!

Upozoravaju se gosti da ne pipaju pevaljku. Masna je.

Bolje da vas prate na internetu, nego Interpolom.

Pokušavam da naučim engleski, ali ne ide. Baba kaže da je to zbog  bombardovanja.

Gore lokali, gore automobili...a vi i dalje tvrdite da je ovde sve zgaslo.

U toaletu megamarketa sreo druga s kojim sam išao u gimnaziju pre tridesetak godina.
-Šta ti tražiš ovde?
-Isto što i ti, samo mi zaribao rajsferšlus na šlicu.

Nama je danas potrebno raketno oružje dometa 400 kilometara, a pre smo se zadovoljavali i izrekom "Gde si, komšija? Ne može čovek puškom da te nađe."

Pronađem je novi test inteligencije. Ne morate ništa da znate. Dovoljno je da nekog znate.

Sve što bacite u wc šolju, ode u more. Tako je i moj teča u prahu konačno video more.

Danas sam u autobusu jednoj starijoj osobi ustupio  mesto za stajanje. Nije mi rekla ni hvala.

Čemu zvona? Čemu praporci? Zar nije dovoljna nacionalna televizija?

Ko nađe izgubljenu stvar dobija samo deset odsto. Isto kao sa poslom preko partijske linije.

Mi smo na začelju Evrope da bismo ih pogurali.






Нема коментара:

Постави коментар