понедељак, 4. фебруар 2013.

RATKO DANGUBIĆ: KLUB U MOMBASI


                            
Zvučnik zazuji uvek kada neko pojača radio, a onda moramo da galamimo. Kelner Milivoje sada je radio smanjio na minimum. Taj inžinjer geodezije, koji je gradio razne puteve po Keniji, ima svakakve priče. Za razliku od slikara, pustolovima nikad ne ponestane inspiracije, rekao je. Tako su ga toga jutra naterali u Klubu penzionera da pripoveda kakav je kupleraj u toj njegovoj Mombasi. I stvarno mu je uspevalo da dok govori ljudi miruju i klimaju glavom i po dvadeset minuta. Izgledalo je da njegova priča i ne zavisi od njega. A kada je ispovest minula i kada su svi došli sebi, nekima je bilo neprijatno, a neki su se oblizivali. On je odlazio samo na proverena i na izabrana mesta u Mombasi, skupa, jer se bojao da ne uhvati kakvu bolest, rekao je. On o sebi govori ponekad u trećem licu, kao da to nije on. Navodno je udovac, nema nikoga svoga, pa mu je lako da truni ovakve priče bez zazora. Tako je tamo u Mombasi postojao i luksuzni klub, u kome je engleska kompanija imala svoje kurve, i misli da ih je maksimum uvek bilo do dvadeset. Taj klub radio od deset pred ponoć do tri ujutru. Tamo u klubu ima nekoliko manjih barova, svaki ima svoj šank i svoga barmena. Ponekad je ćutao i minut kao da se priseća stvari ili osluškuje nešto u sebi, tako da se čuje i utišan radio. Njega je, rekao je, u Africi razjedala vlaga i nju jedino nije mogao da podnese. Takav mu je metabolizam, uzdahnuo je. Nekada u tom klubu ima gostiji više, kad stignu menadžeri i osoblje kakve privatne avio kompanije, a ima i legionara. Te kurve imaju jednog gazdu i svaka u klubu ima svoju sobu, a one su male kao boksovi. Te kurve sve su bele i mogu se u gradu da vide u najskupljim radnjama i one su tamo cenjene gospođe. Nekako su nalik na onu iz filma sa Ketrin Danev, a film se zove Lepotica noći ili one iz filmova onga Felinija. Tu je stvar jednostavna: pogledaš devojku, nasmeješ joj se ili podigneš obrvu. Ti onda popiješ piće sa kojom od tih devojaka, direktno ili u prolazu. Svaka od cura ima svoj broj. Kada se odlučiš koju ćeš da smotaš, daš svom barmenu njen broj, platiš punu cenu, pa sa kvitom ideš ponovo do one koju su izabrao, o ona te vodi u svoju sobu. Brzo se umara dok priča inženjer geodezije, a onda ode naglo iz kluba; najstariji je, ima ravno osmdeset i sedam. Jednom je neki Gavra iz Titela, kada je inženjer odgegao, govorio da ovaj ludak sve izmišlja, da je taj gledao mnogo filmova i gutao mnogo stripova i knjiga. Taj Gavra je poznati doktor za snove, ali i on je u penziji. Njegova je tvrdnja da ljudsko biće u snovima živi naročitim životom. Po njemu, san je izmenjeni život. Taj Gavra jedini povremeno oponira ovom inžinjeru za puteve, a ostali vole da ližu poslastice kakva je i ova o engleskom klubu i kupleraju. Kada Gavra kaže da ljudi u snovima prave bez reda svakave pokrete ruku, nogu, glave, da pomeraju telo onako i puštaju nekontrolisane glasove, svi ga slušaju, ali nikome nije ovo interesantno kao kad govori inženjer za puteve o kurvama u Mombasi. Jedino se inženjer za puteve zainteresovao za Gavrin monolog o svojstvenim refleksima sna. Posle je Gavra rekao, vidi se da je obrazovan i potkovan, zna da je refleks latinska reč i da znači odraz.

Нема коментара:

Постави коментар