четвртак, 29. мај 2014.

RATKO DANGUBIĆ: USPOMENE NA SEBE

Ja kao žrtva mogu da potvrdim da je zločin savršen.

Možda su pošten i lud braća, ali je mala verovatnoća da su od istog oca.

Isleđivanje je pokazalo da je osumnjičeni imao teško detinjstvo i da je  navikao na batine.

Ne može ni pravda stalno da pobeđuje. To bi izgledalo kao da je igra nameštena.

Da nisam imao svoje mišljenje ne bih se nikada predomislio.

Kada je zločin savršen, policija može da osumnjiči svakoga.

Policija pretresa stanove u odsustvu građana.Ne bi da im narušava toplinu doma.

Napravili su dug nekrolog. Nisu smeli za života da mu kažu šta misle o njemu.

Rat je odneo najbolje ljude. Sreća je da smo ostali mi koji smo spremni da čuvamo uspomenu na sebe.

S vlastima treba lepo. Nikada se ne zna kada ćete im zatrebati.

Nije mnogo policije za obezbeđenje građana. Mnogo je kada biju.

Redovno plaćam članarinu u nekoliko partija. Ne zna se koje budale mogu da uzmu vlast.

I najbolje parole završe na ulici.

Šta će meni sloboda govora? Pa nisam ja mutav da pričam.

Ko ne voli vlast taj mrzi otadžbinu, jer otadžbina to sam ja.

Нема коментара:

Постави коментар