четвртак, 26. април 2012.

SAVREMENA SRPSKA SATIRIČNA PRIČA (83)

MILAN TODOROV
IME



Zovem se Predrag Lizobulj.
Na prvi pogled, reklo bi se, dosta neobično ime za ove krajeve. Neki kažu da je, u davnoj prošlosti, bilo mnogo ljudi koji su se prezivali Lizobulj. Vremenom, prezime je, na žalost, dosta proređeno. Mi potičemo od starina iz Francuske. Postoji predanje koje potvrđuje da smo plemenitog roda čak, ali ja mislim da je to obično malograđansko preterivanje.To što smo se u nekoj francuskoj provinciji, tamo negde pre Francuske revolucije, zvali Lissobuile, ne znači danas ništa. Verujte mi. Revolucije su takve. Često menjaju i ono što ne bi trebalo. Međutim, ako smo nestali kao Lissobuiles, ne smemo dozvoliti da nestanemo kao Lizobulji.
Predlagali su mi da promenim ime. Znate li kako me svi u društvu zovu? Pa, naravno, zovu me Peđa. A mene baš vređa kad me neko zove Peđa!
Imam ja svoje lepo ime i iza sebe neko poreklo, valjda. Mi smo Lizobulji od starine. Zato, ne dozvoljavam da me krsti ko i kad i gde stigne.
Pre nekoliko godina, od kako sam počeo da poboljevam, odlučio sam da napravim geneološko stablo, odnosno rodoslov porodice Lizobulj i da tu uvrstim čak i one koji se danas, naravno, kite drugim prezimenom a potiču od starih poštenih Lizobulja.
Takvih ima u svim strukturama našeg društva, kako statističari vole da kažu.
Istraživao sam i utrdio da najveći deo pripadnika moje familije danas pripada vladajućoj partiji. Ima ih u vladi, među akademicima, među vodećim menadžerima u zemlji. Neki od naših Lizobulja su napravili uspešne karijere i u inostranstvu. Ima ih u Kanadi, u Australiji, na Novom Zelendu. Jednog sam pronašao na Južnom polu, deluje kao misionar. Verovatno pokrštava foke i pingvine. Iznenadilo me da više nismo ista vera, ali to sam mogao i da pretpostavim.
Neki od naših Lizobulja su čak u Ujedinjenim nacijama. Prave svetsku karijeru. Neka im ga. Samo mi je žao što sakrivaju svoje pravo prezime. Ja to ne bih nikada. Predlagali su mi da se zovem Petrović, Jovanović, Protić,Živković,Nikolić,čak Nikolićan, da izvinite, ali me je bilo sramota.
Kako da izneverim lepo staro francusko prezime?
To smo, braćo, što smo!
Mi smo, dakle, Lizobulji!
I ponosan sam što je to sa velikim L a ne sa malim.
Zbog toga sam odlučio da iniciram redovno godišnje okupljanje svih koji se prezivaju ili osećaju Lizobuljima. Da zakupimo Sava centar u Beogradu, kao najveće srpske političke partije, pa da izdamo monografsku studiju. Da televizija sve to snima i prenosi, kao značajan događaj, ionako im je program ubi Bože.
Nedavno me zvali u policiju i pitali, ono njihovo glupo, ko stoji iza mene.
Kad sam im rekao, glavni inspekor samo zinuo. Odmah me odvezao od radijatora.
Lažeš, kaže!
Ne lažem, kažem mirno.
On? - pita.
On.
Lično?
Lično.
Lizobulj?
Lizobulj, druže inspektore, itekakav!
Kad me inspektor sastavio, znao sam da je i on, inspektor, Lizobulj.
Tako može da odrapi samo svojta!
I bilo mi toplo oko srca, samo mi tri dana zujalo levo uvo.

Нема коментара:

Постави коментар