понедељак, 18. јун 2012.

RATKO DANGUBIĆ: FINALE

Od prolaznika koji su ga mimoilazili nije nikoga poznavao: to su bili mrki, nekako ravnodušni ljudi. Nije ovo bio prvi put da se oseti kao pustinjak. Nemir, njemu nekada nepoznat, drobio je njegovu dušu. Pre nego je su se otvorila automatska vrata samoposluge, pročitao je u izlogu da daju popust na sašun i kobasice za roštilj. Ni jedno, ni drugo mu nije trebalo. Svratio je da kupi pakovanje čaja od lipe. I kada je izašao iz samoposluge, nekakvi kerovi lutlice se nađoše pored njega. Mahali su repovima, lajali, ali on pri sebi nije imao hrane za njih. Laknulo mu je kada je stigao u svoju dugu ulicu, pred zgradurinu u kojoj živi. Na uglu se nalazi i berberska radnja, gde se šišao i brijao zadnjih trideset i sedam godina, pa i pre sat vremena, pre odlaska u samoposlugu. Stepeništa na mermernom ulazu je mirisalo na dobar duvan iz lule, na memlu iz podruma. Neki debeli čovek je prošao pored njega, i blago klimnuo glavom. Tmurno, pozno veče je bilo na početku; nije prepoznao ni debelog čoveka. Njegov salonski stan je njegovo utočište, sa hodnikom boje šinjela. Upalio je televizor Grundig, igrala je Barcelona sa Čelzijem nekakvo finale, izvadio je iz frižidera bocu piva Kalsberg. U frižideru je, pomislio je, ostala samo jedna. Pakovanje čaja mislio je da otvori pred spavanje, lipa ga smiruje. Nekako mu je smetala svetlost sa ekrana, kao da gleda u varioca koji radi. U poluvremenu utakmice davali su prozukle vesti, govrilio o ratu u Avganistanu, o teroristima i bakterijama koje razaraju plastiku. Nisu ni morali da daju prognozu vremena za sutra, znao je kakvo vreme dolazi, bolele su ga kosti i juče. U samoj stvari, ponekad se osećao kao da je prozebla vrana na grani u parku. Posle je krenula reklama za Kosmodisk, ispovedali su se svedoci i kupci kojima je, navodno, pomoglo ovo sranje. On je mirno sedeo na otomanu, sve dok bocu od piva nije odneo u kesu za đubre u kuhinji. Neka ostarela glumica je širila veš na TV ekranu, mirisala deterdžent, i uzdisala kao da je u krevetu s ljubavnikom: taj deteržent je bio sada njoj, ostaloj bez para, i seksa, pomislio je, ljubavnik. Posle toga je nastavljena utakmica i Barcelona je pobedila sa tri naspram jedan, a uzdržani spiker je falio igru u odbrani Katalonaca, njihov vez. Pomislio je da mora da opere kosu, da ga dlake od šišanja ne iritiraju. Napravio je kratak pokret rukom, kao da nešto tera od sebe. Iz neke dubine javljala se misao da je ovo njegovo poslednje šišanje, da je njemu osamdeset i devet, i da će sigurno umreti za nedelju ili dve, od bolesti srca. Ovo se i desilo: umro je dan pre revanš utakmice, rekao je kum iznad rake i sanduka, Čelzi-Barcelona, i nije saznao ko je osvojio pehar.

Нема коментара:

Постави коментар