среда, 24. октобар 2012.

RATKO DANGUBIĆ: PIRAMIDA



Nema je kod kuće skoro nedelju dana, na nekom je savetovanju sa svojima na Fruškoj gori. Ubeđivao sam je, ljutio se i psovao, da bi ona rekla: Ti ne umeš da spojiš ni dve tačke na papiru, nisi ti za biznis i muvanje. Kakva zbrka, majko moja: stomak da se čoveku prevrne. Ponekad ona i odustane od prepirke sa mnom, ode iz stana bez reči ili vikne: Idem na kafu. Ume na svaki način da ostane neumljiva, kod svoga. Satima je pred kompjuterom, ima  crveni laptop, i kada se ja pojavim ona samo klikne  i zatvori ga. Ustvari, priča je ova: moja žena Simonida, koja puni uskoro pedeset i sedam, je uzela od strane banke kredit u kešu od dve hiljade eura, i uključila se, kako ona kaže, u posao veka, koji se u žargonu zove Piramida. Sve je to počelo jesenas, kada je bila u Beogradu na sajmu automobila sa Ivanom, koja bi rođenu majku prevarila. Ta je Ivana i navukla na sve to, kao na drogu. Kako? Neki prevaranti su napravili mamamc za lakoverne, koji su i sami pohlepni i skloni prevari, kako se brzo dolazi do para. Ona je jedna od Ivaninih žrtva, i ta Ivana je od nje dobila deo torte od dve hilajde eura, pet stotina. Upravo je sve ovo kao u poganim američkim filmovima. Tu se radi sve preko prodaje nekakve skupe knjige, a sve nema veze sa knjigama. Knjiga je samo etiketa da posao dobije prividno legalnu notu. Ubrzo je i moja žena našla dve svoje ovce, jedna je Mitar koji drži ribarnicu, a druga je Zorica koja ima frizrski salon; ubedila je ovo dvoje da kupe tu knjigu koja govori o brzom uspehu: tako je ona bila dobra ovde odmah hiljadu eura. Ali tu je, ima dva meseca, i stala. Hoću, pre svega ostalog, da ljudima objasnim, kakve ih muke i prevare čekaju ako se upuste u ovo. Pišem iz bolnice, na terapiji sam za spondilozu, neka se ovo objavi u pismima čitalaca kod Vas. Tako se taj lanac, koji smo mi ranije, ne znam zašto, zvali Lanac Svetog Antuna, nastavlja kao biznis. Oni na dnu piramide, puno je lakovernih i prevaranata, ostaju na kraju balade kratkih rukava, a ovi gore pokupe kajmak. Izgleda da su glavni napravili firme po belom svetu, i taj njihov deo pare tamo odlazi, ali rezultat je uvek isti, kao i kod banaka Jezde i Dafine. Narod je opljačkan, po ko zna koji put, kao da mu ni pamaćenje, ni pamet ne rade. Uzalud sam Simonidu molio da se ne bavi ovom nečasnom rabotom, ona ne odustaje. Zabatalila je familiju, mene i decu, koja imaju svoje porodice, samo juri da nađe kakvog blenutu ili siromaha koga će uvaliti u nevolju. Tek kada su joj skoro uhaspili direktora firme, koji se i preda mnom razmetao u Metropolu sa hrpom para, malo se trgla. Nesrećni ljudi, kao i moja moja žena, daju pare sa štednje, pozajmuljuju kod rodbine, dižu kredite, da budu karika u lažnom lancu sreće. Nije nego, prevara na prevaru: ljudi jedni druge otrovom kljukaju. Prvima koji krenu s poslom ostaje četvrtina, u drugom krugu manja suma, a gazdama iznad žrtava ode uvek deo iz njima znane proprocije.Taj posao zovu i poslom iz snova, a ja kad se pomene pokrijem lice rukama. Pametni ljudi odustanu kad shvate zamku, ali oni koji su u igri su uporni, gotovo ih ucenjuju kletvama o nesreći ako lanac prekinu. I moja je žena tvrdoglava, ona se i ne boji da je mogu da uhapse jednog dana, jer je prevarila dvoje, a pred njom su i druge žrtava. Ostala je, za sada, kratka hiljadu eura, treba joj dvoje da se kvalifikuje za višu stepenicu u igri, pa sam ja morao da potegnem pare od mog brata, da je razdužim kod banke. Oni su kao i sekta: tako su odvratno gramzivi. Brane se od javnosti tako da u ugovorima stavljaju kaznu od deset hiljada eura, ako se nekom oda tajna kako funkcioniše lanac. Ima ih svuda; lako se priča prenosi iz zemlje u zemlju, nisu prepreka ni zakoni, ni jezik. Tu je trik da je napravljeno mnogo firmi preko kojih se magarad vezje za navodni bizniz. Prave fiktovne agencije kao da se bave marketingom, prodaju te nepotrebne kniige, a u stvari legalizuju prevaru. Tu nema plaćanja poreza, ničega, sve je mutljavina. Ima ljudi koji mogu na ove moje muke i da se smeju, ali moraju da znaju da se ružne stvari svima nama događaju. Kada se vrati sa sa Fruške gore, ili se razilazimo ili mora da odustane. Svi moji podaci, pa  i ime i prezime, pravo ime moje žene i adresa poznati su redakciji.

Нема коментара:

Постави коментар