четвртак, 29. септембар 2011.

NOVA SRPSKA SATIRIČNA PRIČA (17)

SLOBODAN SIMIĆ
SUDBINA

Slučajno sam primetio tu bubu.
Sedeo sam na klupi pored šetališta koje je bubica htela da predje. Bilo je divno letnje vreme, šetalište puno šetača, ali hrabra bubicu to nije sprečilo da odlučno krene napred. Prošla je izmedju nogu prvog prolaznika, provukla se zahvaljujući visokoj štikli mlade gospodjice, onda naglo stala i izbegla točak bicikla. Ma koliko bila srećna i hrabra, nisam mogao da se otmem utisku da je osudjena na smrt, i da je to samo pitanje trenutka. Hteli mi to ili ne, zaista postoji nešto, zvano ,, sudbina,, što odredjuje put ljudi, životinja, bubica, Neko pravilo, zakon, neminovnost, nešto što upravlja i neprimetno vodi, gura ili zaustavlja, neobjašnjivo i nedokučivo. Da li je sudbina odgovorna za kosmički i zemaljski sklad ili jednostavno predstavlja osobenost svega živog, niko ne zna. Sigurno je jedino da život ne možemo zamisliti bez sudbine. A bubica je imala neku svoju, crnu sudbinu. Nešto ju je nateralo na samoubilački trk u gomilu smrtonosnih stopala.
Kakav je morala da ima motiv?
Da li smo uopšte sposobni da shvatimo motive jedne bubice u toplom letnjem danu? Reklo bi se da je trava meka i cveće cveta sa obe strane šetališta. A ona, očigledno, nije mislila tako. Po cenu života morala je na drugu stranu, u susret nekom nezadrživom zovu, nagonu , želji.
Možda ide svom dragom ili dragoj?
Možda omiljenom cvetu?
Možda je zove samo njoj znana, uzvišena ideja?
Šta može da goni jednu bubicu na žrtvovanje sopstvenog krhkog života? Nemilosrdna crna sudbina.
Zadubljen u misli, iznenadio sam se kad sam je video već na pola puita. Nad njom su se svakog trenutka nadvijale crne senke, ali ona se uvek ponovo pokretala prema cilju. Neverovatna snaga i upornost su izbijali iz tog malog bića. I uvek je išla nepokolebljivo pravo.
Bila je sasvim blizu. Uspešno je izbegla vojničku čizmu i jednu patiku, i dopuzala do mene. Uspela je!
Posmatrao sam je, verovatno zadovoljnu i umornu, i gotovo joj se divio. A onda je zgazio.
Od sudbine se ne može pobeći.

Нема коментара:

Постави коментар