четвртак, 1. септембар 2011.

NOVA SRPSKA SATIRIČNA PRIČA (5)

MILAN TODOROV
SEOBE

M smo na ove prostore došli idući za ovcama!
Ovca je dobra životinja. Ona nam je davala vunu za džempere da se ne smrznemo od zime. Od ovce smo dobijali mleko. Od ovčijeg mleka pravili sir. Tako da nije postojala mogućnost da umremo od gladi. Takođe, ovca nam je davala i meso, što je posebno značajno jer je naše pleme sastavljeno od mesoždera.

Pleme koje živi do nas je u ove krajeve stiglo otprilike u isto vreme kad i mi. Ali,oni su došli za svojim kozama. Zato je kod njih koza bila najcenjenija životinja. Davala im je mleko, sir, meso a od kozijih rogova izrađivali su oštre noževe.

Na našim novim staništima još su se mogli naći ostaci plemena koja su tu živela dok mi nismo pristigli. Bili su veoma zaostali . To se najbolje videlo po tome što su gradili akvadukte iako su svuda okolo imali divne izvore i rečice sa pitkom vodom. Imali su i nešto sasvim suprotno od tog akvadukta. Oni su to nazivali kanalizacijom. Tako su prljavu i zagađenu vodu vraćali u reke i potoke. To pokazuje koliko su bili primitivni i nazadni.
Nama nije bilo do mešanja sa takvim naopakim svetom. Posle nekoliko vekova uspeli smo da ih proteramo. Tako smo nastavili da u miru gajimo ovce i koze. Ali, to je sasvim svejedno bez obzira što su oni nas povremeno klali noževima od kozjih rogova a mi njih davili užadima od ovčje vune.

Pašnjaci su nam bili veliki i nepregledni. Stoka se množila. Bilo nam je prijatno na poljima punim divljih cvetova sa dobrom vodom i blagom klimom. Ovce i koze su bile najugledniji članovi našeg društva, ako tako uopšte može da se kaže. Za pojam magarca kao predvodnika stada mi nismo znali. Štaviše, san svakog od nas je bio da postane ovca ili koza.
Govorili bismo deci:
- Učite škole, idite na fakultete, magistrirajte i doktorirajte da bi od vas jednog dana postala ovca ili koza.
Zahvaljujući tome smo posle izvesnog vremena dobili prve školovane ovce i koze.
Bili smo veoma ponosni na njih. Svakom roditelju bi srce zaigralo od miline i blaženstva kad bi video kako mu dete, posle šesnaest godina marljivog grejanja stolice i mukotrpnog učenja latinskog, matematike, informatike, geografije, istorije, teorije ekonomije...predano pase travu na livadi ispred kuće.

Ali, ovce kao ovce, odnosno koze kao koze. Sele se sa pašnjaka na pašnjak.
I jednog dana se naša stada nađoše u krajevima u kojima su živela plemena koja smo svojevremeno proterali.
Imali su akvadukte, kanalizacije i sve blagodeti prljave industrije.
Jasno je da su nam se svetili za sve nepravde koje smo im učinili u prošlosti.
Sad je, međutim, kasno za kajanje.
Ali, mora se priznati da mnogi od nas u dubini duše misle da bismo prošli bolje da su nas od početka predvodili magarci.

Нема коментара:

Постави коментар