петак, 6. јун 2014.

RATKO DANGUBIĆ: RAZGLAS

Pre koju nedelju preturao sam po poluraspalom ormanu na tavanu, u kome su stvari i kojekakvi papiri familije od pre pedeset i koju godinu. I dok sam odvajao jedne za bacanje druge za čuvanje, u rukama mi se našao ishabani program Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta za komad Fedra, na četiri strane, koji me vratio negde u detinjstvo. Uz sav opis sadržaja komada, tu su, na jednoj od četiri strane, i imena aktera tragedije. Pročitao sam odmah da je reditelj drame Tomislav Tanhofer, a da je tragediju preveo Milan Dedinac. I polako se odmotavalo “klupko” koje je ležalo u podsvesti. Tako sam se setio i izreke majke Stane: “Nemoj da se okružiš starim ljudima i starim stvarima.” Sredinom proteklog veka svi su se u zemlji bavili ulogom jedinke u razvoju komunizma. Tada se, uz sve drugo, mnogo polagalo i na kulturu. Upamtio sam da je tetka Stoja uzimala kaput i odlazila malo-malo na kakvo predavanje. Tako je i nju zapalo da ide u pozorište u Beograd. Taj događaj za tetku Stoju se, rekla je dosta godinu kasnije, graničio sa snoviđenjem. Tada se već bila udala i imala je sina. Otac je mudrovao, ne znam da li je tu bilo ironije, da nema proizvoljnih pojava u razvoju komunizma. Tu se primenjivala ideologija ovako i onako i razne druge discipline nauke. A u stvari šta? Tada su kod nas u ulcama “čučali” na banderama, kao svrake, limeni zvučnici za razglas, pomalo nalik i na kante za zalivanje bašta. Putem ovoga čudna tehnike ljudima su stizale vesti, poruke i saznanja. Na taj način je i objavljeno da pet mladih rukovodilaca partije ide na predstavu u Beograd, koja se zove Fedra. Tetka je istakla da ide u Jugoslovensko Dramsko Pozoriište i da tamo igraju komad od izvesnog Rasina. Na razglasu su, pamtila je, govorili da predstava traje tri sata i da je pauza posle trećeg čina. Kao da govore o objavi rata, rugala se majka Stana. Među onih pet sretnika koji su krenuli jutarnjim vozom, neke srede, za Beograd bila je i tetka Stoja i otuda ovaj program u ormanu. O ovome događaju se govorilo i narednih godina u kući, sve dok ja nisam porastao i u Novom Sadu gledao Hamleta i Kada su cvetala teikve u tom istom pozorištu. Izvan kuluturnih događanja u prestonici i oko nje nije tada bila ni moja baba Vasa. Tako je imala priliku da preko razglasa sazna mnoge korisne stvari. Ona je sedela na klupi ispred kuće i slušala “iz te limene kante” emisije: od vođinih govora do raznih pesama i komentara o situaciji u svetu i u zemlji. Nema sumnje da je baba Vasa stekla razna znanja i bila obaveštena o prilikama u zemlji i svetu. Uvek je imala u torbici bombone i lizalice kojima je mogla da časti decu, pa se, uz nas, tu zaticalo i starijih. Istina, prilikom krupnih političkih zakoreta, koji su se slagali sa zaokretima na vrhu vlasti, otac je babu Vasu, svoju majku, opominjao da se makne sa ulice i da se pod banderama manje zadržava. Kad naiđe neko od ljudi u dugom kožnom mantilu, kao predstavnik vlasti u svakom smislu, baba Vas bi mu se osmehnula i, ko zna zašto, pomerila bi se na klupi. Ovaj bi ponekad je pitao da li sluša razglas, a baba bi rekla: “Slušam.” Uopšte, kod nas su babe u ono vreme, na ovaj ili onaj način, bile u politici, a i van politike. Preko razglasa su emitovani i obrazovni programi, kao što su i recitovana i narodna pesma “Strahinjić Bane”. Tu je babu Vasu posebno pogađalo neverstvo njegove ljubavi i to joj nije mogla da oprosti. Tri radnika su bila zaposlena u razglasu i imala su pred Prvi maj, kao veliki praznik rada, mnogo posla. To se smatralo vrhovnim događajem, i ceo dan si puštane revolucionarne pesme. Tako jedne godine, krajem aprila, koju noć pred Prvi maj, negde iza dva sata iza ponoći, neko je preko razglasa prdio. Ovo je uznemirilo pse, a nekamoli ljude, pa su kerovi lajali do zore. Razmere i stepen političkog značenja događaja, provokacije koja je trajala gotovo sedam-osam minuta, nije se mogao odmah sagledati. Pa i danas, posle silnih godina, to ima određenu političku težinu. Iako su nadležni organi na duže vreme zatvorili zaposlene zbog nebudnosti, nije uhvaćen onaj koji je diverziju napravio i prdio u mikrofon. Ljudi u kožnim mantilima su uzalud utvrđivali ko je prethodnog dana jeo pasulj, jer svi su jeli pasulj i neki karfiol kao luksuznu robu. Jedva pola godine posle smrti babe Vase zamro je razglas, jer su se pojavili pravi radio aparati, marke Kosmaj i Slavica i kasnije i drugi. I klupa ispred kuće ostala je prazna. Počeli su ljudi češće da kupuju i novine, a posebno “Borbu” i “Politiku”. Poverljivi razgovori vodili su se samo uz šuštanje trske u Velikoj bari, dok se se žbunovi vetrovalja kotrljali prašnjavim putevima. I ja pamtim da je tetka Stoja pričala sadržaj komada Fedra koji su gledali i hvalila je uvek Mariju Crnobori i Stevu Žigona kao glumce. U tom komadu postoji, vidi se u programu, kralj Tesej kome se u nekom pohodu zameo svaki trag, i tu se radi i o njegovom sinu Hipolitu i Araciji koju on voli, a ima ljubavi, smrti, prevara, otrova, borbe za presto, kletvi i tu je Fedra koja voli posinka Hipolit. Dugo sam se dvoumio šta da urdaim sa tim programoma iz tetara. Navodno se i ne zna koliko je pisac Rasin uzeo za pisanje iz samog života, a koliko iz mitologije.

Нема коментара:

Постави коментар