недеља, 15. јун 2014.

RATKO DANGUBIĆ: SAVETI

Ne terajte me da izjednačavam sebe i državu.  Nisam voljan da svoj ugled stavim na kocku.

Kod nas su ministri u senci. Oni  prate gde sunce izlazi i gde zalazi.

Postignut je napredak: više se tugaljiva pitanja ne guraju pod tepih, u njih se umotavaju oni koji ih postavljaju.

Ovu zemlju mogu da spase samo čuda. Na primer, da oni ne budu više nikada izabrani.

I ja bih za platu koju on dobija voleo da budem zaštitnik građana. Sliku njegovu ljubim.

Ako vas nema u tabloidu, pogledajte da niste u čitulji.

Oni koji napadaju vlast ne samo da ugrožavaju ugled zemlje, već i svoj život.

Svi oni koji su umrli od gladi imali su hiljadu drugih načina da odu s ovoga sveta i ne kaljaju ugled vlasti.

Među ispitivanim ima i onih koji ne mogu dočekati jutro. Njima se i čini da nikada neće da svane.

Usamljenost je teška, naročito ako nema s kim da se podeli.

I mi smo bili ubeđeni da je naša otadžbina mala, dok vlast nije počela da luta.

Tek posle Staljinovog rukovođenja zemljom videlo se kakav je Lenjin bio mislilac.

Ne volim misli koje imaju dnevni sadržaj. Tada se bojim šta nosi noć.

Kome je do pravne države, neka ide u Ameriku. Ni tamo nije ništa bolje.



Нема коментара:

Постави коментар