уторак, 25. октобар 2011.

NOVA SRPSKA HUMORISTIČKA PRIČA (23)

VLADIMIR BULATOVIĆ BUČI
JEDNA U NJIH TRI





Bog je bio pošten pa je ćelavim muškarcima dao mogućnost da puste bradu, a ružnim muškarcima da ožene lepe žene. Koristeći se silogizmom neko bi mogao doći u priliku da pomisli kako sam ja ružan muškarac, pošto pokraj sebe imam lepu ženu. Međutim, njena lepota, uveravam vas, nema nikakve veze sa mojom eventualnom ružnoćom. To što pak puštam bradu moglo bi da mi bude alibi u poznijim godinama kada budem konačno ugledao u ogledalu belu, izglancanu površinu posred svog temena.
Mojoj lepoj ženi uopšte ne smeta moja „ružnoća“, a takođe joj ne smeta ni to što kada god me strasno uhvati za kosu u šakama joj ostane gomila mojih dlaka. Čak mi je rekla da bi volela da me jednog dana vidi ćelavog. Bojazan od te njene izjave mogao bih pronaći u njenom cereku nakon što je to izjavila.
Ipak, i pored toga što sam ja, kako ona to sama priznaje, „muškrac po njenoj meri“, ona ne želi da spava pored mene. Ne, nije da ne želi da vodi ljubav samnom. Naprotiv, imamo odličan i redovan seks. Ona samo ne želi da spavamo na istom krevetu! Pitao sam je nebrojeno puta da mi objasni tu svoju potrebu, ali odgovor nisam dobio.
Ona toliko daleko ide u tome da ne želi da noći u našem stanu već ide kod svoje najbolje drugarice naprimer, ili ide da spava kod svojih roditelja. To sa sigurnošću znam pošto su mi se žalili i njena majka i njena najbolja drugarica. Naravno po njima nije krivac njihova ćerka i drugarica, već sam glavni krivac ja!
Zamislite, njena majka, a moja tašta, me je optužila da se „verovatno ne kupam redovno“ i da zbog toga njena ćerka ne može da spava pokraj mene! Ko me zna dobro zna da sam poznat kao velika picajzla. A sećam se i dobro kada je moja tašta jednom prilikom, za vreme nekog roštilja, za stolom za ručavanje, kazala svojoj komšinici toliko tiho da sam i ja mogao da čujem, kako „nije mogla dobiti čistijeg i urednijeg zeta od mene, i da je to brine jer njena ćerka baš mnogo ne polaže na higijenu!“ Dakle, tu je sve potpuno jasno.
Drugarica je pak izmislila nekakvo hrkanje, u čemu sam je sledeće veče demantovao, pošto sam snimio diktafonom svoje spavanje. Na snimku se jasno čulo da ne samo da ne hrčem, nego i ne štekćem zubima, ne mucam i ne zviždim u snu, ne zovem u sred noći mamu u pomoć, niti cvilim kao psić! To njima dvema nije bilo dovoljno pa su izmislile i nekakvo mesečarenje. Opet sam ih demantovao već sledeće veče pošto sam snimio kamerom svoje spavanje. Na snimku se jasno videlo kako spavam potpuno mirno, na leđima i sa prekrštenim rukama preko stomaka, nepokretan skoro kao mrtvac na samrtničkoj odori.
Međutim, nakon toga optužbe na moj računa su se samo umnožile. Obe su se složile da problem moje žene ne leži u našem krevetu, već u našem svakodnevnom odnosu. Tašta je čitala u nekom „ženskom“ časopisu da se preko dana ženina podsvest hrani nezadovoljstvom prema muškarcu i da to može da utiče na kvalitet sna. Dobro, to zvuči logično. Drugarica je dodala da je ona dok je bila u svađi sa svojim dečkom, nije mogla „organski da ga podnese“, i da joj se gadilo da se probudi ujutru pokraj njega! Dobro, i to zvuči nekako logično.
Zato sam razgovarao sa svojom ženom i pitao je da mi iskreno kaže šta joj smeta kod mene. Ona mi je odgovorila da sam ja „muškarac po njenoj meri“ i da joj ama baš ništa ne smeta kod mene. Ali i pored toga, i dalje ne želi da spava pokraj mene. Kazao sam to svojoj tašti i ženinoj drugarici. One su me uveravale kako žene često lažu svoje muževe, samo da im ne bi umanjili njihovo samopouzdanje. Opet logično. Zbog toga me je veoma zabrinula tolika količina logičnosti u rešavanju jednog potpuno nelogičnog ponašanja moje žene.
Na kraju sam morao da potražim pomoć od stručnjaka, od mog starog drugara iz osnovne škole. Nije završio psihologiju, ali nije završio ni elektrotehniku koju studira već dvadeset godina. On je pogodio sve što mi je ikada kazao u vezi sa ženama. Mada nije nikada bio ni sa jednom ženom, o njima je sve znao, valjda jer mnogo čita knjige.
Objasnio sam mu u čemu je problem, naravno uz pivo i girice u kafani. Drugar me je pažljivo slušao, otkidao zubima spečene riblje glavice i pljuvao ih na tanjir. Nakon što me je odslušao, završivši sa čerečenjem ribljih telesa, eksirao je kriglu piva, glasno podrignuo i kazao mi:
- Ma, tu je sve jasno kao dan!
Nakon toga je naručio još jedan oval sa giricama i još po jednu kriglu piva za svakoga.
- Toliko je jasna stvar da mi je i jasno kako to sam nisi zaključio! – dodao je cvrčeći kroz zube sa masnom čačkalicom u svojim ustima.
- Dovraga, šta je jasna stvar? – viknuo sam nervozno.
- Slušaj da ti tvoj drugar nešto kaže – kazao mi je nagnuvši se ka meni i zapuhnuvši me mirisom piva iz svojih balavih usta – Tvoja žena ne želi da spava sa tobom jer se boji da je ujutru ne vidiš bez šminke!
Eto ti sad, kako se ranije toga nisam setio! Lupio sam se šakom po čelu, poljubio drugara u obraz i hitro ustajući sa stola uputio se ka svom stanu. Tamo sam zatekao svoju lepu ženu kako sedi za stolom u trpezariji sa mojom taštom i svojom najboljom drugaricom. Znao sam da nije pravo vreme ni pravo mesto da kažem istinu, ali neki đavo mi nije dao mira.
- Znam zašto nećeš da spavaš sa mnom! – kazao sam podignutih ruku kao da sam otkrio nešto epohalno i kazao tako kao da sam se obraćao svima trima za trpezarijskim stolom – Ti zapravo ne želiš da te ja vidim ujutru bez šminke!
- Zete, opet si pijan? – kiselo je kazala tašta.
- Tako se i onaj moj opija pa onda lupeta! – mljackajući žvaku podržala ju je ženina drugarica.
- Hm. – samo je kazala moja žena, ne udostojivši me pogleda.
Istog trena sam odbacio drugarevu istinu i prihvatio potpuno novu istinu: da sam se oženio sa jednom a dobio ukupno tri žene u braku! Brže bolje sam se zato vratio kod drugara u kafanu, da se napijem i tako pokušam da što pre zaboravim obe istine...

Нема коментара:

Постави коментар