недеља, 1. јул 2012.

RATKO DANGUBIĆ: PROZOR NA KUPATILU


Kad se rodio, dali su mu ime Ignjat. Tako mu se zvao i deda, berberin. Nisu ni slutili da može da bude pijanista. Posle je sam sebi promenio ime u Jakov. Odmah za imenom stigla je i slava, pospana, u ruskoj košulji. U egzaltiranom i surovom svetu umetniku treba ime koje se lako pamti, rekao je menadžer. To je stvar o kojoj misli dok se liftom diže na deveti sprat, gde mu je tihi dom. Po povratku u stan sa ustajalim vazduhom, gledao je desetak minuta kako se rađa nad Dunavom dan. Dnevna soba je okrenuta prema Keju žrtava racije. Bledunjavi, riđi turisti izlazili su iz dugog ruskog rečnog kruzera koji je doplovio negde s severa, da dokoni penzioneri, na izmaku životne dobi, provedu dan u njegovom gradu. Nikada mu nije bio jasno šta to ovde imaju da vide. Nema običaj da ključ od stana ostavlja bilo kome, otkad je imao problema sa bivšom ženom. Vratio se posle skoro mesec dana. Duga odsustva su jedan od razloga da u stanu nema biljaka, a voli ih. Začudile su ga dve stvari: ne veruje da je zaboravio da zatvoru prozor od kupatila koji je okrenut svetlarniku i ubeđen je da je poklopac klavira ostavio podignutim. Pritisnuo je dugme na telefonskoj sekretarici, da čuje ko je sve ostavio poruku, ko je zvao u mesec dana.
Sa hemijskom olovkom zabeležio je pozive na koje mora da odgovori; ukupno ih je bilo sedam. Zvala je i bivša žena Ana tri puta; valjda joj ponovo treba kakva pozajmica koju ne misli da vrati; zna da je leteo za Japan i dobio pristojan honorar. Nikad nije umela da reši jednačinu koja se zove pare i trošenje para. Zamišlja je kako nervozna spušta slušalicu i psuje ga bosonoga, ljuta što joj nije na dohvat ruke. Blago se nasmešio. Udaljava se od zamišljene slike Ane, i dalje ga uznemirava njena lepota. Treba glavu da stavi pod hladan tuš. Mora da ode danas i do bolnice, operisala je glumica Jarmila kuk, ovo joj je druga operacija. Kada je odlazio, popričao je s njom telefonom. Žalila se da su je upropastili terapeuti. Uzeo je da se rasprema, da stvari iz kofera prebacuje u plakare i komode. Nikada nije voleo da se ograničava odlaganjem poslova za sutra. Telefon je zazvonio, ali nije podigao slušalucu; onaj ko zove nije ostavio poruku. Imao je osećaj da u sobi sa klavirom, koja je bila pola stana, postoji neki poseban, sladunjav, težak miris. Otvorio je prozor da se soba provetri. A evo šta se onda još desilo. Krenuo je da podigne veliki poklopac iznad žica na klaviru. Tada nije mogao da izusti ni reč: na žici je ležala mrtva mačka. Namrštio se: nema sumnje da je ostavio otvoren onaj prozor na kupatilu.

Нема коментара:

Постави коментар