уторак, 14. фебруар 2012.

KRATKA PRIČA (59)

MILAN TODOROV
UPARIVANJE





Imao sam dovoljno vremena da spremim izvrsnu večeru. Po prozorima je prskala hladna kiša pomešana sa injem. Prilično idilično.To me je dodatno podstaklo. Želeo sam da veče bude izuzetno, ne kažem nezaboravno.
Nisam ja više u godinama kada večeri mogu da budu nezaboravne, ali ipak...
Ako odaberem dobro vino i pripremim hranu koja se slaže baš uz odabrano vino, neću pogrešiti.
Samo bi trebalo da se odlučim. Da li da priredim gratiniranu patku uz hladni beli sovinjon? To se sjajno slaže. A posle toga bih poslužio desert
od limončela.
Druga mogućnost je neko teško crno vino, ali onda bih morao da ga uparujem sa jagnjetinom ispod sača za šta u ovom trenutku nemam dovoljno strpljenja.
Biće, možda najbolje da se okrenem mariniranom bakalaru i lakom belom kalifornijskom vinu.
Možda neki list zelene salate poliven slatkim meksičkim čilijem.
Upravo mi to preporučuje neki momak iz Bosanske krupe na televizijskom programu.
Ali, moram još da smislim neke rolnice sa mesom od divljači za predjelo. Možda u jelenskim rogovima, sa slanim sirom iz Tirola? Naravno, okolo bela čokolada i šumske jagode. Svakako, sveže...
Toliko sam se zaneo da su me tek prvi petlovi prenuli iz slatkih snova.
A prvi petlovi još pre svitanja jurnu na kontejnere ispred zgrade preispitujući najnovije ponude hrane i cuge u njemu. I onda to upare.
Možda bih mogao i ja da se uključim ako nije suviše kasno.
Kokoška koju sam sinoć čekao, ionako nije došla.

Нема коментара:

Постави коментар