субота, 9. септембар 2023.

VEČE NA OFICIRCU


Ta devojka je bila privlačna na neobičan način. Imala je usko, maltene dečačko telo, kratku crnu kosu I za osobu takve konstitucije prevelike grudi. Međutim, takvih pojava ima na svakoj javnoj plaži I one ne predstavljaju nikakvu posebnost. Ali, plaža na koju je Pema Mojić odlazio svako leto bila je plaža za pse, izgubljene duše, rano otpuštne mentalne bolesnike, rugobna telesa svih vrsta. Posebno su se isticale grupe mladih opasno gojaznih Roma koji su se ritualno kupali ne znajući da plivaju a po izlasku iz vode tukli od sreće izazvane podsvesnim osećanjem da su ipak ostali živi.

Međutim, ono što je Pemu istinski vezivabblo za tu prljavu peščanu plažu bilo je čisto veselje u zdravlju koje nikome od prisutnih ništa nije garantovalo do osećanja da su najzad sami sebi dovoljni.

Ta mala crnka sa, verovatno, silikonskim grudima I naduvanim usnama bila je tu samo kao devojka za zamišljanje.

Prolazno,ljudsko zadovoljstvo?

Hm, šta je neprolazno?

I šta je zadovoljstvo, ono suštinsko?

U toplom pesku valaju se napušteni psi, puni krpela. Jedan mu prilazi. Pema mu očima, ne želeći nikakav pokret u ovoj kasnoletnjoj pastorali, daje znak da ne želi da se, što je inače činio, igra I mazi sa njima.

Prepušta se vedrini neba I nadolazećoj ranoj tmini.

To je doba godine koje najviše voli, doba kada se vreme preobražava u animalni strah od zime, u oprez od nesmotrene oporosti, u sušenje zelenog stabla pod kojim još sedi…

Seksipilna crnka sada sedi u plićaku mutne reke koja opada. Prolazi brzi čamac na čijem pramcu je plavuša sa tamnim naočarima, isturene figure naspram tmaste suprotne obale sa retkim I srcobolnim šetačima.

Dve žene sasvim različite.

Crna lepotica nehajno sedi uz obalu dok je zapljuskuje muljevita, blatnjava voda.

Žena na pramcu pokazuje rukom partneru da uspori I da se približi obali. On to, u prvo trenu odbija.

Sekesešilna crnka ustaje I proteže svoje mlado preplanulo telo. Čini se da ih gleda.

To, traje.

Taj sukob dve nepoznate žene.

Oko čega, misli Pima.

Čamac se približava obali.

Žena na pramcu, sada se jasno vidi, je zrela ali nosi crvene gaćice, uske na uskim bokovima I ima vrlo stegnute grudi.

Niko, zna, nije bez mane.

Plavuša naređuje upravljaču čamca da se okrene I ponovo zaplovi uzvodno, sredinom reke.

Crna ustaje, ispravlja se, dlanovima otresa kapljice blata sa butina I ...okreće guzu plavuši, njenom svetu, njenom jakom motorniom čamcu, njenim manjim sisama.

Prilično sam sjeban, misli Pema sedeći u svojoj sivo plavoj stolici na obali reke nad kojom, navodno, najlepše sviću zore.





Нема коментара:

Постави коментар