Više od pola veka
pesnik pliva na toj plaži
na kojoj je voda mutna
ali on misli da nije to u pitanju
nego su mutne godine
koje je sedeći na tom pesku
kraj vode koja je oticala
još od Panonskog mora
gledao kroz razne
mahom tamne naočari.
Jednog letnjeg dana
kao već star čovek
skinuo je naočari
i video devojku
dugog tela
pljosnatih sisa
koje nije krila
kako sedi raširenih
dugačkih preplanulih nogu
u crvenoj ležaljci
i telefonira nekome.
Taj neko bio je on
samo mnogo godina mlađi.
Nije znao šta da joj kaže.
Osećao se kao čovek sakriven
u besmislenom znanju
u čistoti sa ponekom tajnom
ipak.
Osećao je da je krivac.
Devojka je ustala
i približavala mu se.
Bila je čarobna.
Sada je samo trebalo…
Nije znao šta.
Nikada u takvim situacijama
nije znao šta bi trebalo da uradi.
Devojka je počela da se smeje.
Gledala ga je pravo u lice.
On skloni pogled.
Vi ste nešto sasvim drugo
reče devojka u prolazu.
Нема коментара:
Постави коментар