понедељак, 9. јун 2025.

MILAN TODOROV: OBALE

 


Hteo sam da ustanem sa stolice u čardi na otvorenom i kažem tom lepo popunjenom tipu sa malim krmećim očima i veselom bradicom da ne dozvoljavam da me snima makar i u krupnom kadru sa svim gostima za reklamiranje svog benda koji mi nije ulivao ni najmanje poverenja. Svi naime behu u šarolikim majicama lošim crnim patikama jeftinim sunčanim naočarima i sa konjskim repićima na glavi. Pozdravljali bi se snažnim grljenjem ili lupanjem šake o šaku. Nervirali su me na razne načine ne samo svojom bučnom pripremom za nastup sa desne strane stola.
Sa leve strane neka
vitka žena u crnom jednodelnom kupaćem kostimu brčkala se neumorno u prljavoj reci pored usidrene male porodične brodice. Uglavnom tog predvečerja svi su radili nešto za šta su verovali da im donosi dobro. Međutim njihovo dobro nije ništa značilo mom mogućem dobru. Onda je plivačica ušla u kabinu i presvlačila se bezgrešno na odbljesku sunca u staklima broda. Muzičari su počeli da štimuju instrimente. Jedna muva upala mi je u bokal sa vinom i udavila se preblago uz Božju pomoć verovatno ne znam ne zanima me tuđi crni dan otišao sam na vreme kući i rekao miran sam ne očekujem od drugih ništa kao ni od sebe uostalom. Dobro je biti u kući. Sa sakrivenom zastavom sa lekovitom travom u malom vrtu malom kao celi svet.

Нема коментара:

Постави коментар