Uveče mozak je zamoren Uglavnim su tu slike starijih ljudi koji netremice gladaju u pod ispred sebe nezainteresovani kao lutke od kaučuka u izlozima šoping molova sa sniženjem i do 30 procenata. Većina mladih muškaraca je krupna jakih mišića velikih trbuha i dok lenjo vuku prašnjave noge u isusovkama osećaš kao da gaze po tebi i ne voliš kad te gledaju pravo u oči za razliku od njihovih žena koje su ponekad zainteresovane da pokažu neku svoju malu draž tražeći nekog sa kim ne bi bile ipak nego tako njišu tela noge guzove i sise bez fizičkih zakona nedeljom predveče sa lažnim lakim stidom pa ako pomisliš da si zanimljiviji od ostalih grdno se varaš. Sve je tu da bi sve ostalo čisto. Kao oprani sudovi posle ručka. I kao vežbanje vrline ako ih neko jednom na onom svetu upita zašto su to radile da imaju alibi da kažu kako nisu želele da se mešaju ali društveni život u prolazu zdravi drugi muškarci navike sve to povuče… U zaostavštini Hemingvejevih priča nalazi se i ona u kojoj je on sa posadom želeo da ulovi najvećeg marlina debelog koji ima preko četiri stotina kila. Nisu ga uhvatili čak ni kad se posada umorila. Ali dok gledaš i dok te gledaju ništa drugo te ne zanima. Najzad smo ga ulovili,kapetane, ali ribe male ribe iza njega skupile su se ispod površine. I ti znaš da su to one nedeljne žene u razgledanju u prolazu.
Нема коментара:
Постави коментар