субота, 21. јун 2025.

MILAN TODOROV: U ISPOVEDAONICI

Kakav smo mi to narod. Nama nijedna loša vlast nije dobra.

Napolju je tolika vrućina da mi je žao da isteram muvu iz stana.

Vlast se toliko duboko spustila u narod da je već u podzemlju.

Sirene kola Hitne pomoći bi mogle uskoro i da sviraju himnu.

Toliko dugo su na valsti da zemlju već mogu da vode vezanih očiju.

Kad predsednik ode u inostranstvo narod sve pokvari. Idealno bi bilo da narod ode, a predsednik ostane sam u zemlji.

Budimo realni – zahtevajmo nemoguće. Recimo, bolju vlast.

Predsednik je dobro, a ako mu bude još gore obavestićemo javnost o tome.

Razvijenim zemljama su dovoljne dve partije. Nama je potrebno bezbroj jer smo ometeni u razvoju.

Laganje je stvar izbora.

Neće nam biti bolje ni za 200 godina. Živi bili pa videli.

Kupovinom glasova podstičemo trgovinski rast u našoj zemlji.

U ispovedaonici:

Oče, šta da ti kažem?

Opet proplakala ikona u nekom manastiru. Što bi rekli narodnjaci:Suzom si mi rekla sve!

Ugovor sa đavolom je državna tajna.

Usamljen si, ali nisi jedini.

Oprtimisti žive duže od pesimista. Tako bar kažu optimisti.

Svaka čast ovoj vlasti. Ona bi mogla ovako da zavitlava i pametniji narod od našeg.

-Bako, bako zašto su ti tako velika usta?

-Botoks, dete, botoks.

Mi nikad nismo imali nikakav plan a sada se on u potpunosti ostvaruje.

Jedna pseća godina se računa kao sedam čovekovih psećih godina.

Kad bismo mi imali atomsku bombu koristili bismo je samo za unutrašnje potrebe.

Ono što je pokvareno nema rok trajanja.

-Zašto vlada ne izdvaja više za kulturu?

-Da ste kulturni vi to ne biste ni pitali!






Нема коментара:

Постави коментар