Bukovski piše kako su
kolega i on
dok su se družili i
pisali
samo gledali kako da
jedno drugom odvoje
žene.
Prijatelj je jedanaest godina
mlađi od njega
ali to ništa ne znači
ženama koje su namerili
da odvoje.
One su tu.
Svaka sa svojim muškarcem
za sada
ali polako se pripremaju
ne znajući za šta.
Možda je to najuzbudljivije
biti s nekim
misleći na trajnu nežnost
i verno spokojstvo
ali neko drugi
njegov život
propuštena prilika
odjeci nepriznatog osećaja
postaju izazov
za sada bez bilo kakve
težine
kao pisanje pesme
u kojoj
devojka nije prepoznala
cara ili princa
ili muzgavu barsku
žabu.
Нема коментара:
Постави коментар