Ušao si u grad
kao u klopku
i sad ne možeš
iz klopke da nađeš
izlaz.
Uzalud pokušaavaš
GPSom.
Sirene rade protiv reda
u tvojoj glavi,
reda koji možda nikad
nije ni postojao
osim u tvojoj fatamorgani.
Sada konačno znaš
da je povratak kući
nemoguć.
Policija je na svakom koraku.
Obruč se steže oko tebe.
Proleće slobode je daleko.
Želje više ne možeš da dotakneš
rukom.
To se skoro uvek desi
u nekim godinama.
Odrastao si
da se nikada ne vratiš
pragu sa koga si potekao.
Da li postoji drugi život
posle ovoga?
Da li postoji stakleni sat
čaša
koja se ne razbije?
Ako dođe sutra
to spavanje ispod zemlje
razumećeš to kao
nadogradnju duha nad telom.
Bićeš crtalo vremena.
Ali i ono diže prašinu
iz koje se rađa novi svet
jer ništa se nikad ne može
zaustaviti zauvek.
Нема коментара:
Постави коментар