Tri starije dame
popunjene vrlo
ali još bodrog hoda
sedoše za baštenski kafanski astal
sasvim blizu mene.
Bile su radosne
i mahale smešnim lepezama
što me je nerviralo.
Bile su pregasne
što mi je smetalo.
Svaki čas su nekog zvale
telefonom i prepričavale
kako su upravo naručili
piće i hranu.
Slikali su sve okolo.
Biće to, pomislih zlurado,
kolekcija za istorijski muzej
trivijalnosti.
Onda sam uzeo svoje piće
i pomerio se za udaljeni sto.
Galama je odlazak
za sada odložen
maskiran sretnim ženama koje
muškarci više neće.
Tamo mi je prišao opšti
kafanski pas
i pokušao da mi se umiljava.
Prijatelju, rekoh mu,
danas sam umoran od ljubavi
mimoiđi me
dok ne ostanemo sami
jer sada ima smisla samo
ono što radim krišom.
Нема коментара:
Постави коментар