Još mogu da se vratim
Jurišićevoj,
kući staroj
jer sada verujem samo
u susrete unazad.
Pozdravljam studentske proteste.
Ali ja sam imao svoju ljubav.
Granica između odanosti i pasivnosti je predeo
samopovređivanja.
Teško je živeti kada se ljubav
svodi na granice slobode.
Najbolje je, po meni,
biti tih a jak
kao vodenični mlinski kamen.
Video sam jednom
jednog takvog
zastavši na planini
zbog automobila koji se
pregrejao.
Ušao sam u vodenicu.
Nije bilo nikoga.
Brašno je curkalo u korito.
Posle nekog vremena
krenuo sam dalje
a mislio sam na hleb
i kuću kojoj bi trebalo
da se vratim
bez naročitog povoda
možda samo radi probe
neuspeha
tek tako
posle putovanja
u nigdinu
jer važno je imati osećaj da se vraćaš
čak i kad je kasno
jer vreme je u tebi
nikako izvan.
Нема коментара:
Постави коментар