Ponekad mi se čini
da je sve ovo realno.
Ova volja za povratkom
u mesto koje ne postoji
na način kako je to bilo.
Premda sada da budem iskren
nisam siguran da je bilo
kako ga se sećam.
Uglavnom su to bare
zavne dolje kao i
devojke koje se utapaju
u bazenima za pranje
šećerne repe pa i
invalidne devojke koje
besramno piške
u poljskom klozetu
sa otvorenim vratima
ispred bioskopa
u kome će se prikazivati
ruski film Prva žetva
za nekoliko sati.
A zatim tu je istari udovac
koji ide za tuđim kovčegom
a kada sprovod stigne pred
njegovu kuću
hitro ulazi u nju
i izlazi sa crvenom jedrom jabukom
u ruci
jabukom za grob.
Ponekad mi se čini
da nikada to nisam video.
Ali, zašto se toga sada
sećam?
Нема коментара:
Постави коментар