,
Volim sebe i sve
što mi se dešava
čak i ono loše
jer to sam ja
baš takav
bez odsustva iz svih
stvari
samo dovoljan sebi
jedem odmrznutu hranu
iz vremena leda
i krede praistorije
iz iskustva moći
pećinskog medveda
oslobođen nužnosti
da budem drugi.
Samo nežnost…
Pokušavam da je vidim
ali je ne vidim.
Ona postoji
tu je kao muzej
kao stara kuća
koju je potrebno renovirati.
SMS porukama skupljati
prilog za nju
bolesnu
od naše sitosti
istim stvarima
istim predajama.
Sinoć sam mladoj
jedroj Romkinji
koja je prosila u
šopin molu
rekao da se nosi
a ona me je proklela
a samo sam bio gladan
ne kao ona.
Нема коментара:
Постави коментар