Po sobi su stajale kutije na kutijama. Po stolu su bile razbacane perike, lornjoni, a na podu se sjala srebrna ćupica, rumena od vina, što je teklo i kapalo. Zlatan lančić ležao je na malim papučicama, pohabanim, a prozor je bio zastrt donjom, svilenom suknjom. Soba je bila puna sukanja…
*Miloš Crnjanski: Sveta Vojvodina.
Postoje te realne slike
ljubavi koje se nikad
nisu dogodile.
Sve je tu.
Šaputanje svilene čarape
koju je oblačila
nepoznata devojka
pred nastup folklora
a ti se zatekao u istoj odaji
sasvim slučajno
no ona nije marila
ili jeste
jer se svlačila i potom
oblačila vrlo koketno
za pogledom koji je
jasno govorio
mi smo savršena slučajnost
koja je pomislila
da sme da poželi.
Skok unazad.
Otišao si.
Imaćeš nove želje
ali pamtićeš taj trenutak
neostvarenosti
ne kao gubitak
nego pre kao
trenutak kome ponovo
treba reći da
iako uzalud.
Sada je sve mnoštvo
doživljaja koji se kotrljaju
teški od sećanja.
Нема коментара:
Постави коментар