U rana jutra jeseni
možeš da sretneš
samo stare ljude.
Oni čekaju da se otvori
njihov omiljeni Lidl
sa toplom kiflom.
Stoje u pravilnom redu
ispred staklenih vrata.
Ponekad pokušavaju da uđu
pre osam kada se vrata
automatski otvaraju,
ali sistem je neumoljiv
on je centrifuga novog
života.
Čekajte, kaže,
i otvoriće vam se.
Starci i starice
poslušno ropću
mladost je prokleta
ropću
na miholjskom suncu
a kad se vrata radnje
najzad otvore
uvlaćeći se kao zmija
ispod kamenog poda
oni hodaju neverovatno polako
nigde ne žure.
Njihova skorašnja nestrpljivost
bila je milost molitve
bila je
Daj nam dnes...
a sutra budi grobar
vredan, snažan, mlad
i oran za svoj posao
jer sve je gradnja
na starom,
vedra jaka i laka
kao jezik bez završetka.
Нема коментара:
Постави коментар