Bila je nedelja
Kosio sam travu
ne znam zašto je nedeljom
zabranjen rad
ako je zbog Boga
koji je radio šest dana
i stvorio ovakav svet
onda je trebalo
da radimo i nedeljom
da svet popravimo.
Svejedno
žurio sam da okosim travu
koja je bila teška od majskih kiša
i lepila se za nož kosačice.
U jednom trenutku
u travi se uplašena zvukom
mašine za košenja
ukaza svilenkasto mrka
leptirica koja je uzaludno
pokušavala da poleti.
Nisam ni trenutak oklevao
pomislih pokosiću i nju
nije bila naročito lepa
(kao da je lepota presudna za život)
a onda se ipak zaustavih
i palcem i kažiprstom desne ruke
prebacih nežno leptiricu
u siguran pokošen deo.
Nadam se da zbog tog
dobrog dela
neću zaraditi raj.
Postoje dostignuća koja vredi istaći.
Ovo je bilo bez ozbiljnog napora.
Nešto poput pridržavanja
korisnih saveta za miran san.
Ipak sam je
za svaki slučaj
posle molio:
Ne u raj leptirice moja
podaj ako možeš
svima raj
samo mene
koji nisam nimalo hrabar
zbog grehova mojih
koje činih svesno
ponekad znojeći se
ponekad nemajući izbora
ponekad stideći se
a često i veseleći se
hrani piću i sramu -
ostavi u cirkuskoj šatri.
Нема коментара:
Постави коментар