Najgora vremena su
najbolja vremena
ako si još u moći
donekle mlad i znaš da
zjapeće prostore
napuštenih fabrika
i ruševnih nekad moćnih
administrativnih zgrada
pretvoriš u parking
za ljubavno gnezdo
u vidu krša od auta
rekao mi je Iks.
Nije više bio toliko mlad
ušao je u šezdeset prvu
ali je derao
kako se izrazio
koleginice s posla
a posle bi samo krenuo
u rikverc.
Nekad je ovde bilo
stotinu vrednih ljudi
muškaraca i žena,
gvorio im je dok su se
sređivale na prednjem sedištu
Gde su sada, pitale bi dame.
Tamo gde ćemo i ja i ti biti
kad propadne naše
najbolje vreme
rekao bi poznatu rečenicu
kao mantru.
Priznao mi je da ne veruje
u dobre i jake stvari.
Loše ne može da propadne.
Uništava se samo dobro.
Samo dobro postaje krš
trulež čađ i rđa
i što više tog
sporog nevidljivog
teško merljivog
propadanja dobra
na određeno vreme
odlaže naše propadanje.
Нема коментара:
Постави коментар