Tempo života je postao frenetičan.
Ili si za ili si protiv.
Mene zanimaju samo stvari
koje me ne ograničavaju.
Ne računam na to
da ću ostaviti svoj trag.
Povremeno mi suze oči
naročito na vetru uz reku.
Uveče volim da čitam
neke knjige po drugi put.
Probijam se kroz Sedam godina na Tibetu.
Da li sam nacista
ako volim glavnog junaka?
Odlazim u grad svako veče
sedim u nekoj bašti
od asfalta i cvetova u saksijama.
Mislim na početak i na kraj.
Za sada sve je otvoreno.
Oblaci se kotrljaju.
Kiša pada samo noću.
Raste strepnja da će krov
kuće u kojoj živim
popustiti pod biblijskim
potopom.
Možda bih mogao da
za male pare kupim onu barku
koja godinama trune na suvom
pored moje omiljene čarde
ali šta bih tada
kada je moja sloboda
zavezana
i znam da nikada neću biti bolji
ako ne budem tražio više
uzbuđenja.
Нема коментара:
Постави коментар