Ljudi su skloni da mistifikuji stvari.
Ili je sve bolje ili je sve gore
od
onoga kako stvarno jeste.
Ne znam zašto to čine.
Ponekad uhvatim sebe
da i ja paničim.
U stvari nikad nije kako
bi trebalo da bude.
Ali tu se ništa ne može.
Stara žena Mađarica
iz okoline Subotice
kod koje redovno kupujem
razno cveće
koje uglavnom ne uspeva
jer je stvarano samo za jednu
patuljastu vrstu sezone
kad joj se požalim na to
uvek kaže
Nemojte tako govoriti,
biće kako će biti
a biće.
I u tom biće
kao u kasno popodne
dok se smenjuju oblaci
sunce i pljuskovi
shvatam da se ništa ne menja
baba je u pravu
bilo je kako je bilo
moje susetke bliznakinje
u ovo doba
udavile su se u Dunavu
jer sezona kupanja počinjala
je ranije nego danas
a onda su se posle nekoliko
dana
volšebno pojavile žive i zdrave.
Biće i bilo je.
Sećam se
svi smo ih prezirali
što nisu umrle.
Žalili smo ih kako dolikuje
a sada smo ispali naivni
hrišćani sentimentalnog vaspitanja
prevareni ljubitelji života.
Zbog prezira koji smo pokazivali
prema njima
roditelji bliznakinja su se odselili
iz našeg kraja.
Posle nekoliko dana niko se
nije sećao davljenja bliznakinja
i njihovog čudotvornog spasenja.
I sam samse tako osećao
ni mrtav ni živ.
Veslo sam postao
veslo skamenjeno tvrdim lakom
na zidu čarde u kojoj pijem
belo jebelo vino.
Pun Mesec donosi porast vode
koja čini osamdeset odsto mene
a ja ne znam kud bih odveslao
daleko od ribolovaca
šumokradica čuvara
vodovodnih patroldžija
uniformi svih vrsta
koji piju sa mnom ove noći.
Sedim
sedim
i mislim na
staro piće
svih bivših
udavljenih ljubavi.
Нема коментара:
Постави коментар