Ušao sam u prodavnicu
slikarskog materijala
nameran da kupim nekoliko
novih uljanih boja
jednu malu i jednu osrednju
četkicu.
Prodavačica mi je pokazala
asortiman
i rekla cene.
Bile su dvostruko veće
od prethodno kupljenih.
Želeo sam da slikam
ne mnogo
možda samo da ostavim
nekoliko umrljanih tragova
onoga što nestaje.
Načinio sam neke skice
i dao se na posao.
Ništa nije izlazilo ispod
jagodica mojih prstiju.
Četkice retko koristim.
Sedeo sam pred zamazanim platnom,
Nisam mogao da shvatim
da više nikad neći naslikati
nijedno ulje na platnu.
Stvari koje smo voleli
umiru
uglavnom tiho i to je u svemu
najteže.
Niko ne zna trenutak
kada će se ta blokada dogoditi.
Prijatelj pisac koji je preživeo
moždani udar
rekao mi je da možda može da piše
ali da suočen sa blizinom smrti
ne bi više ginuo za umetnost.
Hteo sam da obrišem razređivačem
sve što sam nafarbao
ali sam samo umazao ruke do lakata.
Oprao sam ih i otišao u grad.
Svi koji su prolazili pored mene
bili su bezbojni.
Nisam znao šta to znači.
Uplašen vratio sam se kući
izuo cipele
oprao ruke
isključio telefon.
Нема коментара:
Постави коментар