Kad voziš automobil
putem koji je debelo
zasut prašinom
najvažnije je da voziš
što brže možeš.
Tako postižeš dve stvari:
tvoj automobil ostaje čist
jer se prašina diže iza njega.
Nevolja je samo u tome
što prašinom zasipaš sve druge
ali šta se tu može
neko uvek divljački trubi na putu
s razlogom ili bez.
Vozio sam danas jednim takvim
iznenada na okuci
spazih čoveka u sveže
iskopanoj rupi.
Bio je Crnac
radio je na novom putu
uz reku.
Stojao je go u rupi do pojasa
rupi koju je iskopao
ašovom po užasnoj vrućini
na tvrdo nabijenom šutu
a pored sebe je imao
plastični balon od pet litara
pun vode.
Kad me je ugledao
oči su mu naglo postale veće.
Bio je potpuno mokar od znoja
i umoran kao pseto.
Imao je previše lepo lice
za patnju
ipak gledao me je kao živi stećak
dok sam prolazio.
Na trenutak
samo na trenutak
bilo mi ga je žao
a onda sam požurio
jer je tip iza mene pokušao
da me pretekne
i zaspe prašinom.
Nisam više video crnog momka
i ne znam zašto sam mislio
na njega i njegove lepe
crne oči
i njegove začuđene krupne beonjače.
U povratku video sam samo
duboku svežu rupu.
Nalazila se sada sa desne strane
suvog puta.
Uz nju je na ivici
stajao balon mutne
nenačete vode.
Нема коментара:
Постави коментар