Crni ker kakvog sam imao pa je uginuo pre desetak godina dolazi mi redovno kad sednem za sto u kafani na otvorenom. Taj crni pas koji je ničiji posle smrti postaje pas koji me voli. Dešavalo se da mi ponekad priđu i drugi psi, onjuše me i odu. Crni pas me gleda crnim očima. Češkam ga iza ušiju. On maše repom. Dolazi konobarica Ako vam smeta samo ga oterajte. Ona ništa ne razume, pomišljam. Osim toga misli da je najlepša na svetu i u trenutku dok to misli ona je odista najlepša na svetu. I još nešto ona je bolja stotinu puta bolja od mene bolja je i od mog mrtvog psa jer je mlada još nema zavisti još se ne plaši poput mene koji se plašim kraja bez drugih osećanja osim reči koje ne vide i ne čuju ništa samo nesvesno nezabeleženo posle sna.
Нема коментара:
Постави коментар