Padala je kiša.
Sedeo sam u sobi
na televiziji gledao
film o mladom Britancu
koji je početkom Drugog svetskog rata
provalio nacističke šifrovane poruke.
Sistem se zvao Enigma.
Mladi matematičar je time
spasao milione života
na jednoj strani
i svakako doprineo pogibiji
mnogih
na drugoj strani.
Na drugoj strani su bili loši
ali i loši imaju drugu stranu
kao novčić
koji upadne u kanalizaciju.
Genije se posle rata ubio...
Nisam mogao više
to da gledam.
Izašao sam napolje
svukao košulju
podigao ruke uvis
kiša mi je polivala pazuha
klizila niz kičmu
puzila po bezdlakom trbuhu
i potom činila neke
nedozvoljene stvari
(ne znam šta vidi u mom telu)
kao da produžava život
(Padaj kišo, rasti žito, da nam živi naš drug Tito)
ali ipak ništa
bolje nije mi se
moglo večeras
dogoditi.
Нема коментара:
Постави коментар