Ne volim više da odlazim u grad
jer ne znam na kojoj sam strani.
Imam utisak da sam u praznom prostoru.
Tu su majstori.
Oni kreče zidove u belo
kao u bolnicama.
Ali stvarni svet je prljav.
Majstori pretvaraju moj svet
u svoj svet
ali ne sasvim uspešno
tako da živimo u ljušturama
poput puževa.
Lovim ih u svojoj maloj bašti.
Poljubim
i pustim da me gledaju
iz tvrde opne
kao što se gleda neko
ko će sutra biti hrpa
sasušenog lišća.
Нема коментара:
Постави коментар