U centru grada
preko puta čuvene Banovine
je lepa i mistična antikvarnica
u kojoj sedi crna stara žena
sa debelim naočarima od kornjačevine
koja sasvim mirno prebira nakit.
Pored je nova poslastičarnica
u kojoj samuje mlada devojka.
Poslastičarnica je savršeno dizajnirana
sa uvek svežim cvećem u vazama
i vencem lovora na maloj kovanoj ogradi
koja je deli od starinarnice
takođe lepe
samo na pomalo barokni način.
Ni u jednu od te dve divne
radnje
niko ili retko ko ikada ulazi.
Ne znam kako opstaju.
Šta ih drži?
Sila zemljine teže?
Tela prolaze pored
u mraku dana.
Ulaze u obližnju apoteku.
Kupuju zdravlje,
misle da produžavaju život.
Poslastičarnica kao radost
i antikvarnica kao potvrda da
umetnički predmeti vrede zauvek
su rub civilizacije.
Njihovo dostojanstvo unosi
u prolaznike strah.
Plaše se prevare.
Šta će mi lepše od dobrog?
Navikli su na prećutna izbegavanja.
Nada nosi opasnost.
Kad je tako lepo
nije sigurno.
Ali dok prolaze pored njih
nisu sasvim uvereni
da su postojali
i da postoje sada.
Nepoznati svet
stariji i veći od njihove sadašnjosti
nagoni ih da se ponekad
samo ponekad
zapitaju o ranama
za koje nemaju recept.
Нема коментара:
Постави коментар