toplu vodu u Mediteran
pod uticajem klimatskih promena
menjaju smer
tako da bi za trideset
ili najviše pedeset godina
Zapadnu Evropu zahvatile
velike hladnoće a leta
bila bi sušna i neplodna.
Ja još ne znam gde živim.
Budim se u zoru
sednem u stolicu
ispred malog vrta u kamenu.
Bilje je ove godine
u lošem stanju
a more sa svojim strujama
sve dalje.
Molim boga da ne potopi gradove
u kojima nikad nisam bio.
Onda se preko kolena
prekrijem
knjigom.
Dolaze zime
svetlosti se smanjuju
drva se skupljaju u gomile.
Čudno je videti kako je svet
dvadeset prvog veka
prepušten nečemu
što se nikad ne bi desilo
bez nas.
Нема коментара:
Постави коментар