Kad sam bio mali
zavideo sam dečacima iz centra.
Ja sam rastao na periferiji
možda je bolje kazati
u predgrađu.
U njemu se ljuštila boja starih
kartonskh kofera
jeftinih long plejki
bicikala kupljenih na buvljaku
i olako trošio zanos
podstanara i podstanarki
koji su se voleli brzo
robijaški u sobama
namenjenim kratkom boravku.
Zavideo sam kažem
dečacima iz centra
jer im je fudbalski prvoligaš
bio pred nosom
kao i najbolje škole
i veliko pozorište.
Trebalo je samo da
preuzmu uloge u njima.
I oni su to činili.
Bili uspešni
imali ljubavnice
dobra kola i novac
koji su brojali metrom.
Za to vreme ni predgrađa
nisu mirovala.
Fasade su se krunile.
Dolazila su deca
novi mladi i željni svega stanari
nova ječanja u sladostrasti
i jecanja posle
neko je dobio pejsmeker
a neka devojka spiralu.
Ne znam
stvarno ne znam
šta je bilo bolje.
Nemoguće je da film premotam
unazad.
Znam da tamo sada ničega nema
iza prozora
ispod površine
iza rđe
nema nigde onog sklada
koji nas je razdvajao
da bi nam dao
krila.
Нема коментара:
Постави коментар